hrvatski

Znanost i svjetonazor. Etnologija i prosvjetna politika Banovine Hrvatske 1939.-1941.

Na primjeru prosvjetne reforme provedene u vrijeme Banovine Hrvatske prikazan je složen suodnos ideologije i znanosti. Naime, tada je Hrvatska seljačka stranka, nositeljica dominantne ideologije hrvatskog međuraća, prvi put dobila priliku svoje ideje provesti ne samo izvaninstitucionalno nego i s pozicija državne uprave. U središtu reforme našla se etnologija, koja je nadmašila dotadašnju „kraljicu“ humanističkih znanosti, povijest, i postala glavnim prenositeljem nove ideologije u čijem je središtu bilo selo kao izvor kulturnog i nacionalnog identiteta. Etnologizacijom školstva ona je svojim znanstvenim autoritetom zajamčila ispravnost novih ideja, prvenstveno nacionalnog samopoštovanja, te jednako važno međustaleške socijalne solidarnosti i osjetljivosti, ostvarujući tako svoju „nacionalnu misiju“. Istraživanje je pokazalo kako se usporedno s ideološkom „upotrebom znanosti“ odvijao i proces njenog izravnog utjecaja na hrvatsku seljačku ideologiju, što je etnologiji zajamčilo znanstveni dignitet, a ideologiji otvorenost nužnu za usvajanje složenog modernog identiteta.

etnologija; nacionalna ideologija; Hrvatska seljačka stranka; kulturni nacionalizam

nije evidentirano