hrvatski

PREVENCIJA U ZAJEDNICI

Zajednice imaju moć stvoriti okruženja u kojima djeca, mladi i svi ostali stanovnici mogu razvijati sve vještine koje su im potrebne da žive zdrave, sretne i produktivne živote u suradnji s drugima (Mrazek, Biglan and Hawkins, 2007). Sukladno tome, zajednica koja je u vlasništvu svojih problema na najboljem je putu za njihovo rješavanje, prevenciju i brigu za dobrobit svojih građana. Čimbenici koji utječu na uspjeh prevencije u zajednici uključuju podršku lokalne zajednice, usmjerenost na procjenu potreba, sposoban stručan i motiviran tim ljudi, suradnju svih dionika, redovito planiranje, razvijen sustav praćenja tijekom provođenja preventivnih intervencija, postavljen sustav evaluacije te osigurana financijska i materijalna sredstva. Svjetska iskustva sa koordiniranim sustavima prevencije u zajednici poput Communities That Care (Arthur, Hawkins, Catalan, Pollard, 2002) dokazuju njihove dugoročne učinke u smanjivanju korištenja alkohola i droga, te ukazuju na manji broj poremećaja u ponašanju te pozitivniji rast i razvoj djece i mladih. U takvim se sustavnim pristupima prevenciji ističe da u sveobuhvatne modele moraju biti uključeni različiti dionici zajednice – od same obitelji pa do vrtića, škola, raznih organizacija u zajednici, struktura odlučivanja i ključnih ljudi. Kroz mobilizaciju i angažman različitih članova zajednice i njihovu suradnju razvija se zajednička vizija o problemu i njegovom rješavanju. Kao jedno od hrvatskih iskustava predstavit će se uvodno u simpozij znanstveno-akcijski projekt «Zajednice koje brinu - model prevencije poremećaja u ponašanju djece i mladih» (voditeljica Josipa Bašić). Navedeni projekt provodio se u Istarskoj županiji od 2002. godine do 2006. godine (prva faza: Zajednice koje brinu kao model prevencije poremećaja u ponašanju) te od 2007. do kraja 2009. godine (druga faza: Zajednice koje brinu: razvoj, implementacija i evaluacija prevencije u zajednici). Model prevencije u zajednici korišten u ovom projektu rezultat je konzultiranja više svjetskih istraživačkih iskustava te se sastoji se od 6 nužnih koraka/faza (spremnost i mobilizacija zajednice, procjena potreba, procjena resursa, identificiranje prioritetnih ulaganja, implementacija programa preventivnih intervencija, evaluacija intervencija). U ovom simpoziju naglasak se stavlja na alate koje je moguće koristiti u svrhu procjenu potreba zajednice, procjene spremnosti i mobiliziranosti zajednice za prevenciju.

prevencija u zajednici; procjena potreba; spremnost zajednice; koalicija

nije evidentirano