hrvatski

Zajednice koje brinu – procjena spremnosti zajednice za prevenciju

I nakon višegodišnje provedbe projekta „Zajednice koje brinu kao model prevencije poremećaja u ponašanju djece i mladih“ koji se u Istarskoj županiji provodi u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom i koji sadrži značajnu komponentu mobilizacije zajednice, lokaliteti uključeni u projekt ne postižu iste rezultate u radu. Stupanj pripremljenosti neke zajednice da na odgovarajući način reagira i pokrene akciju u odnosu na određeni problem u literaturi se intenzivnije opisuje od 90-tih godina prošlog stoljeća (Pentz, Oetting, Edwards, Jumper-Thurman) pod nazivom „spremnost zajednice“. Istovremeno s razvojem teorijskog koncepta razvijaju se i postupci za procjenu razine spremnosti zajednice. Za potrebe istraživanja stanja spremnosti za prevenciju na četiri lokaliteta u Istarskoj županiji (Labin, Pazin, Poreč i Pula) provedeni su intervjui u četiri fokus skupine. Ispitanici su bili suradnici u projektu „Zajednice koje brinu“, osobe koje dobro poznaju situaciju na lokalitetu. Format intervjua, pitanja i njihov redoslijed - koji ujedno predstavlja skalu od devet stupnjeva prilagođen je iz Community Readiness Survey (Tri-Ethnic Centre for Prevention Research). Model opisuje zajednicu kroz pet dimenzija: preventivno djelovanje u zajednici, znanje o preventivnim programima, vođenje te uključenost zajednice, znanje o problemu i financijska ulaganja u prevenciju. U svakoj od dimenzija moguće je spremnost procjenjivati na devet razina: tolerancija/neznanje, negiranje problema, slaba svijest o problemu, početak planiranja, priprema za akciju, početak aktivnosti, institucionalizacija/stabilizacija, potvrda i širenje programa, profesionalizacija. Na temelju izjava ispitanika, procjenu su vršila 3 nezavisna procjenjivača koji su do konačne procjene razine spremnosti došli računanjem prosjeka. Rezultati pokazuju da se ispitane zajednice nalaze na različitim razinama spremnosti za prevenciju. Niti jedna od njih nije na najnižim razinama spremnosti (neznanje, negiranje), ali niti jedna nije dosegla ni najviše stupnjeve spremnosti za prevenciju koji podrazumijevaju evaluaciju i profesionalizaciju. Profili stupnja spremnosti po dimenzijama za sve lokalitete su bimodalni. Iako je ovaj rad jedan od malobrojnih koji se u Republici Hrvatskoj bavi procjenom spremnosti zajednice za prevenciju, on će značajno utjecati na dalji razvoj projekta „Zajednice koje brinu“ jer je usklađivanje vrste intervencija sa razinom spremnosti zajednice apsolutno neophodno za uspjeh prevencije.

procjena spremnosti zajednice za prevenciju; Istarska županija

nije evidentirano