hrvatski

Stilistički kontekst rasprave o lijepom

Rad se bavi stilističkim kontekstom rasprave o lijepom u suvremenoj umjetničkoj produkciji. S obzirom da se stilistička analiza bavi formalnim načelima prikazivanja, a vrijednosni status djela stječe razumijevanjem forme, nastoji se pokazati prevlast formalnih načela slike nad sadržajnim aspektima prikazanoga. Umjetnik formom (slikom) interpretira sadržaj (značenje). Recipijent razumije ili ne razumije formu (sliku) prikazanoga. Teoretičar u hermeneutičkom trokutu objašnjava (tumači ili prevodi) umjetnikovu interpretaciju (intenciju). Stilska smjena time predstavlja smjenu dominantnog individualiteta i u stalnom je konkurentnom odnosu istraživanja formalnih razlika u polju istih sadržaja. Usvajanjem stilskog obrasca, njegovim normiranjem i kanoniziranjem postaje valorizirana povijesna činjenica. Pojam ljepote u tom kontekstu iskušava se u različitim stilskim konstruktima (formama, prikazima). Najšire pozicionirani stilski konstrukti ljepote podudaraju se s intuicijama biološkog i kulturološkog odabira, dok se opozicijski stilovi (avangardi, konceptualnih pokreta, neprikazivačke umjetnosti) opiru zadanome diskvalificirajući samostalnost pojma ljepote. Suvremena teorija umjetnosti zbog toga, akreditira široki doseg pojma 'ljepo' obuhvatom njegova statusa unutar vizualne kulture i medija, za sudjelovanje u raspravi tradicionalno shvaćena diskursa povijesti umjetnosti.

ljepota; suvremena umjetnost; stilistika; hermeneutika

nije evidentirano