hrvatski

Hidraulička analiza oblika ulaznih građevina

Na prelaznim dionicama iz otvorenih vodotoka u evakuacijske organe retencija (temeljne ispuste) ili na mjestima ulijevanja vodotoka u zatvorenu kanalizacijsku mrežu postavljaju se rešetke. Rešetke na ulaznim građevinama predviđene su da zadrže otpadne tvari koje se pronose osnovnim tokom a koje bi mogle uzrokovati bitno smanjenje propusne moći kanalizacijske mreže ili temeljnog ispusta na retencijama. Navedena uloga ulaznih građevina biti će ostvarena samo u slučaju njenog kvalitetnog funkcioniranja odnosno zadržavanja otpadne tvari bez značajnijeg smanjenja propusnosti te stalnog održavanja posebno u smislu čišćenja. Uviđajući brojne probleme koji se javljaju kod izvedbe i eksploatacije brojnih vrsta rješenja zaštite vodotoka i temeljnih ispusta retencija u cilju zadržavanja krutog otpada i nanosa te mogučnostima njegovog otklanjanja a da se što manje naruši funkcionalnost i njihova propusna sposobnost pojavila se potreba o optimalnoj tipizaciji ovakovih rješenja. Ulaznim građevinama uloga je da na ulazima iz otvorenog korita u zatvorena te na temeljnim ispustima retencija/t1ačnim cijevima omogučiti što bolje hidrauličko funkcioniranje toka, dakle osigurati željenu propusnu sposobnost uz što kvalitetniju zaštitu prolaza krupnog ili sitnijeg nanosa i otpada te mogučnosti čišćenja. Ovakovo hidrotehničko rješenje može imati veći ili manji broj dijelova kao taložnica, gruba rešetka, fina rešetke, pragove, konvergentno - divergentne dijelove toka i slično. Prema tome svako rješenje na pojedinoj lokaciji teorijski bi moglo biti drugačije ovisno o zadanim rubnim uvjetima koji se tiču hidrauličkih karakteristika, vrste materijala, okolne geometrije i topografije, vrste očekivanog nanosa, važnosti toka te naravno ekonomskih parametara izgradnje i održavanja. Kod ovakovog višeparametraskog pristupa sigurno je teško naći apsolutni optimum rješenja te nije izgledno da bi se u postupku optimalizacije jedno rješenje moglo primjeniti za sve uvjete. U zadnjih dvadesetak godina u cijelom svijetu postoji stalni trud usmjeren ka otkrivanju optimalnih oblika i geometrija ulaznih građevina budući da se one često pojavljuju kao važan dio kompleksnih hidrotehničkih građevina (na ulazima hidroenergetskih postrojenja, na ulazima u objekte namjenjene za pročišćavanje, na ulazima u crpne stanice, ulazima u temeljne ispuste retencija/tlačne cijevi, na otvorenim vodotocima itd.). Veliki dio te istraživacke djelatnosti obavljen je na eksperimentalnoj bazi, na temelju koje su se formirali matematički modeli (empiričke, poluempiričke, determinističke prirode) koji nam omogućuju sagledavanje određenih utjecaja i djelovanja na elemente unutar sustava ulazne građevine, te donošenje zaključaka o izboru optimalnog rješenja izvedbe istog. Budući da ne postoje jasno definirani propisi za projektiranje ulaznih građevina često se nailazi na rješenja ponuđena kroz različitu literaturu čijim korištenjem nailazimo na rezultate različitih intervala vrijednosti. Na dosadašnjim analizama (u svijetu), na većem broju uništenih rešetki uslijed eksploatacije, dokazano je prisustvo loših i neadekvatnih rješenja upravo zbog slobodnog i neuniformiranog izbora dimenzija elemenata ulaznih građevina (npr. rešetki) od strane projektanata. Ovaj problem zasigurno bi se riješio uvodenjem tipiziranih i dokazano pouzdanih rješenja. Neke određene specifičnosti ne mogu se rješiti do sada ponudenim preporukama autora što uvjetuje potrebu izrade fizikalnih modela pojedinih rješenja i njihovo optimiranje. Iz dosadašnjih analiza na području istraživanja i optimizacije ulaznih građevina prisutna je ideja promatranja cijelokupnijeg sustava kojeg sačinjavaju dovodni kanal, gruba rešetka, taložnica, pragovi, fina rešetka, ulaz u temeljni ispust/tlačnu cijev te utjecaj tih elemenata na funkcionalnost cijelog sustava. Na taj način se princip i želja za tipizacijom objekta može proširiti na cijeli sustav koji čine spomenuti elementi. Promjenama na pojedinim elementima vrši se utjecaj na cijelokupno rješenje no istovremeno vrijedi i princip superpozicije utjecaja koji će nam omogučiti promatranje pojedinih elemenata te prepoznavanje njihovih doprinosa u svrhu optimiranja cjelokupnog sustava. Promatramo li protoćne sposobnosti sustava možemo zaključiti da promjene u obliku pojedinih elemenata doprinose u smislu smanjenja odnosno povećanja protočne sposobnosti a zadaća je pronaći upravo onaj oblik ulazne građevine kojom bi se ostvarila maksimalna protočnost uz uvjet kvalitetnog i pouzdanog funkcioniranja.

hidraulička analiza; ulazna građevina

nije evidentirano