hrvatski

Socijalni pedagog danas: Kompetencije i izazovi

U Republici Hrvatskoj socijalna se pedagogija kao znanstvena disciplina razvila u okvirima defektologije, danas edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti, dakle kao disciplina čiji je predmet smješten u široki korpus pitanja osoba s teškoćama socijalne integracije, poglavito onih koji teškoće socijalne integracije manifestiraju uslijed poremećaja u ponašanju. Predmet socijalne pedagogije je, dakle, prije svega usmjeren na razumijevanje sustava socijalno depriviranih i socijalno devijantnih osoba, njihova socijalnog okruženja i odgojnih, ali i drugih potreba pojedinaca i grupa, u svrhu njihove socijalne integracije. Međutim, međusobna neusklađenost razvoja socijalne pedagogije u pojedinim državama i kulturološkim ambijentima utjecala je na različitost u stupnju razvoja i shvaćanja specifičnih sadržaja ove mlade profesije, njezino pozicioniranje u sustavu znanosti (od socijalnih do pedagoških znanstvenih disciplina) i razvijenost sustava obrazovanja socijalnih pedagoga. Bez obzira na brojne različitosti, primjetan je trend razvoja socijalne pedagogije, koja s vremenom među tzv. pomažućim profesijama poprima sve širi prostor djelovanja. S time u vezi važno je naglasiti kako se tradicionalna vezanost socijalnih pedagoga isključivo uz prostor izvanobiteljskog institucionalnog smještaja i tretmana gubi 70-tih godina 20-tog stoljeća ulaskom socijalnih pedagoga u timove i stručne službe centara za socijalnu skrb, sudova, državnih odvjetništava, ustanova odgoja i obrazovanja te sve većim promoviranjem prevencije poremećaja u ponašanju. Time se i područja djelovanja socijalnih pedagoga šire što ima za posljedicu utvrđivanje, preispitivanje ali i evaluaciju njihovih profesionalnih kompetencija. Područja djelovanja socijalnih pedagoga mogu se prema Kobolt (1997) dijeliti na: · pedagoško (povećanje općih kompetencija na planu odgoja, obrazovanja i socijalizacije) ; · socijalno (razvoj sposobnosti za socijalnu integraciju i participaciju) ; · korekcijsko (rješavanje problema i sukoba, zaštita i integracija) ; · terapeutsko (otklanjanje smetnji, osamostaljivanje, povećanje kvalitete života). U spomenutim područjima socijalni pedagog obavlja mnogostruke i različite profesionalne zadatke i odgovornosti. Tako Žižak (2010, str.132), ukazujući na literaturu koja proučava uloge po kojima se socijalni pedagozi razlikuju od ostalih pomagača, a koje u našim uvjetima socijalni pedagozi najčešće obavljaju, izdvaja sljedeće uloge: odgajatelj – djelatnik u životnom prostoru korisnika ; terapeut – savjetovatelj ; zastupnik ; voditelj slučaja ; edukator. Za uspješno profesionalno djelovanje u okviru svake od spomenutih uloga potrebne su različite profesionalne kompetencije. Spomenimo samo neke: komunikacijske vještine, prepoznavanje i procjena korisnikovih potreba, potencijala i područja rizika, planiranje i provedba intervencija na brojnim životnim područjima i još mnoge druge. Jedan od ciljeva znanstveno-istraživačkog projekta koji se pod nazivom „Znanstvena utemeljenost i razvoj socijalne pedagogije u Republici Hrvatskoj“ u protekle tri godine provodio na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upravo je bio utvrđivanje najznačajnijih elemenata profesionalne kompetentnosti socijalnih pedagoga po procjeni samih praktičara. Istraživanjem su bili obuhvaćeni socijalni pedagozi koji neposredno rade s djecom, mladima i odraslim osobama u riziku ili s poremećajima u ponašanju u okviru ustanova i službi socijalne skrbi, zdravstva, odgoja i obrazovanja, pravosuđa i nevladinih organizacija na području čitave Republike Hrvatske. Detaljniji rezultati empirijskog dijela ovog istraživanja bit će prikazani u okviru posebnog simpozija, a ovom prilikom ćemo ukazati na neke okvirne rezultate vezane uz temeljne kompetencije potrebne i važne socijalnim pedagozima za njihovo uspješno obavljanje posla, kao i na njihovo mišljenje o tome u kojim se područjima i koliko osjećaju kompetentnijima, a za koja smatraju da ih još dodatno trebaju razvijati. Rezultati istraživanja trebali bi poslužiti daljnjoj konceptualizaciji i usavršavanju svih stupnjeva (preddiplomskog, diplomskog, poslijediplomskog, specijalističkog, doktorskog) obrazovanja socijalnih pedagoga, u cilju maksimalne moguće usaglašenosti obrazovanja i stvarnih potreba pojedinaca, grupa i zajednica prema kojima je profesionalno djelovanje socijalnih pedagoga usmjereno.

socijalna pedagogija; edukacijsko-rehabilitacijske znanosti; kompetencije; izazovi

nije evidentirano