hrvatski

Između didaktike nastave usmjerene na učenika i kurikulumske teorije

Nastava predstavlja organizirani proces učenja i poučavanja. Ona je djelotvorna ako su glavni subjekti tog procesa aktivni. Glavni subjekti su učenici. Nastavnici trebaju organizirati raznovrsne metodičke scenarije i aktivnosti učenika uz koje će učenici moći stjecati kompetencije važne za život i nastavak školovanja. U hrvatskim školama zaposleno je preko 35000 nastavnika koji su školovani odnosno osposobljavani na paradigmi didaktike nastave usmjerene na nastavnike. To je didaktika koja objašnjava što i kako trebaju raditinastavnici. Učenici trebaju učiti. I sredina za učenje (učionica) je opremljena i organizirana za potrebe takve nastave. Nastava usmjerena na učenike treba prilagođene prostore i odgovarajuću opremu, odnosno treba više opreme za raznovrsne aktivnosti učenika. Još na početku 20. stoljeća John Dewey, Maria Montessori i Celestin Freinet su postavili temelje za takvu didaktiku, ali su razni razlozi zaustavili razvoj takve didaktičke orijentacije. Krajem 20. stoljeća zagovornici konstruktivističke teorije ponovo u prvi plan stavljaju učenike. Glavne probleme za ostvarivanje tog didaktičkog modela (nastava usmjerena na učenike) vidi autor u postojećoj školskoj opremi i prostoru te usvojenim repertoarima ponašanja kod većine nastavnika. Nastava usmjerena na učenike je i skuplja od nastave usmjerene nanastavnike. Možda je i to bio jedan od razloga da je tijekom druge polovine 20. stoljeća u školama dominirao didaktički model nastave usmjerene na nastavnike u kojem je najvažnije „realizirati program“ prepričavanjem i pokazivanjem sadržaja i aktivnosti pred razrednim odjelom koji (uglavnom) sjedi i gleda.

didaktika; teorija kurikuluma; didaktičke strategije; konstruktivizam; ciljevi odgoja; evaluacija

nije evidentirano