hrvatski

Nova parametrizacija atmosferskog prizemnog sloja u WRF modelu

Na blago nagnutim stabilno stratificiranim graničnim slojevima javlja se katabatičko strujanje, tj. strujanje zraka niz padinu. Korištenje Monin-Obukhove duljine, L, koja se koristi za parametrizaciju turbulentnih tokova s površine, nije opravdano jer je narušena pretpostavka horizontalne homogenosti, jedna od pretpostavki pomoću kojih je ta duljina izvedena. Grisogono i Zovko Rajak (2009) pragmatično su primijenili pretpostavku da je niska mlazna struja, koja nastaje u katabatičkom strujanju, primjerenija za skaliranje turbulentnih tokova s površine. Predložili su modificirani oblik Monin-Obukhove duljine Lmod = max(L, C*zj), gdje je C konstanta dobivena iz mjerenja na ledenjaku Pasterze u Austriji. Modificirani oblik primijenjen je za stabilno stratificirani blago nagnuti granični sloj u numeričkom modelu za modeliranje atmosfere WRF. Dobivena numerička rješenja uspoređena su s jednostavnim analitičkim modelom za katabatičko strujanje. Analizom i usporedbom numeričkog i analitičkog modela za teren raznih nagiba došlo se do zaključka da modificirana Monin-Obukhova duljina Lmod adekvatnije skalira turbulentne tokove topline i impulsa od podloge za slučaj grublje vertikalne mreže modela. Za vrlo finu vertikalnu rezoluciju ni originalna, ni modificirana Monin-Obukhova duljina nemaju prevelik utjecaj na tok strujanja ; model tada koristi lokalnu duljinu miješanja pri parametriziranju tokova topline i impulsa.

katabatičko strujanje; parametrizacija; Monin-Obukhova duljina; model WRF

Prvi diplomski rad obranjen po novom, Bolonjskom, sustavu na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.