hrvatski

Prozodijska obilježja splitske čakavštine kroz tri generacije

U radu se autorice osvrću na jedan aspekt fonoloških jezičnih posebnosti. Radi se o prozodijskim obilježjima splitske čakavštine koja se sagledavaju kroz tri generacije. Kao polazište u radu poslužilo je književno djelo Ivana Kovačića, splitskoga pisca s kraja 19. stoljeća. Riječ je o originalnom piscu i stvaraocu. Njegovo djelo "Smij i suze starega Splita" predstavljaju jedinstveno književno djelo koje služi i kao dokument izvornoga splitskoga govora. Izabrane tekstove akcentuirao je Radovan Vidović koji se u svojim istraživanjima često doticao posebnosti stare splitske čakavštine. Akcentuirani predlošci Kovačićevih tekstova poslužili su za jezičnu analizu. Usto je analiza zasnovana na govoru još dviju generacija. Kovačić je dakle predstavnik prve. Druga generacija obuhvaća 10 ispitanika prosječnog obrazovanja iznad 50 godina. Treću čini također 10 ispitanika, ali mlađih, od 17 do 25 godina. To su studenti kroatistike Filozofskog fakulteta u Splitu. Vodilo se računa da su ispitanici druge i treće generacije sa splitskoga govornoga područja, točnije da su rođeni i da žive u Splitu te da im je barem jedan roditelj iz Splita. Autorice zanima kako će iste tekstove danas pročitati izvorni gvoornici sa splitskoga govornoga područja te koliki je otklon u prozodijskim obilježjima u odnosu na Kovačićevo vrijeme. Na temelju pojedinačnih leksema provest će se analiza.

splitska čakavština; Ivan Kovačić; prozodijska obilježja

CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu Nacionalne i Sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 738808.