hrvatski

Molitva u Kanižlićevu stvaralaštvu

U središtu pozornosti je istraživanje molitvenog obrasca u Kanižlićevu stvaralaštvu, točnije u tri izdanja njegova molitvenika Bogoljubnost molitvena (Trnava 1766. ili 1794., Budim 1813., Zagreb 1893.) i u religioznoj poemi Sveta Rožalija (Beč 1780.). Da bi se moglo govoriti o pojavnim oblicima molitve njenoj funkciji unutar teksta, potrebno je najprije odrediti pojam molitva. U radu je to i učinjeno na temelju Kanižlićeva katekizamskoga objašnjenja molitve iz kojeg proizlazi da su njena tri bitna elementa: onaj koji moli, onaj/ono kome se moli i molitvoslovni sadržaj. Pošiljatelj molitvene poruke je čovjek.vjernik, primatelj je Bog, a molitvoslovni sadržaj podrazumijeva predavanje Bogu, bilo u obliku zahvale, hvale ili prošnje. Analiza naslova molitava u molitveniku upućuje na zaključak da im je sadržaj određen/nadahnut, s jedne strane, konkretnim prostorom i vremenom, te situacijom u kojoj se vjernik nalazi, odnosno s druge strane likom Boga i svetaca. Sadržaj molitve je u funkciji situacije u kojoj se čovjek-grešnik nalazi i u funkciji sveca, odnosno njegove djelatne vrline, koja je i za nas imitabilna. Najčešća tema molitve je prošnja, zahval i hvala, ali i motiv sjedinjenja s Bogom (unio mystica), koji nije jednostavno opisati. Potvrđuje to i molitva Dilo od prikazanja. Na stilskoj razini ona potvrđuje omiljene i česte barokne figure: apostrofu (i kao figuru i kao kompozicijski princip), poliptoton, hiperbolu, antitezu, paradoks. Osim prozno oblikovanih molitava Kanižlić je u svoj molitvenik unosio i verzificirane molitvene tekstove. Takvim je postupkom Kanižlić pripremao pisanje Svete Rožalije. U Svetoj Rožaliji se pored dominantnog književnog žanra (poeme, odnosno plača) javlja i molitva kao sekundarni žanr. U detektiranju molitvenog obrasca uvelike pomažu liturgijske geste, kao i izjave samih likova (u smislu da se mole). Molitva se u Rožaliji pojavljuje na tri načina. Prvi je način neizgovorena a podrazumijevana molitva, jer su u poemi potvrđene molitvne, pokorničke i sakramentalne geste iza kojih, suprotno očekivanju, ne slijedi i molitva. Slična situacija iz molitvenika upućuje na mogućnost da se neizgovorena molitva odnosi na jedan njen liturgijski oblik (Očenaš, Zdrav Marija, ...). Drugi je pojavni oblik molitve tzv. streljata molitva (kratka je i određena konkretnom situacijom u kojoj se grešnik nalazi). Treći pojavni oblik molitve u Rožaliji je tzv. molitva pametljiva, koja je oblikovana kao govorni čin, koji konstituiraju njegova lokucijska, ilokucijska i perlokucijska dimenzija. Na kraju se postavlja pitanje – zašto se Rožalija tako rijetko i kratko moli? Odgovor nude izmijenjene društve i književne prilike u 18. stoljeću u odnosu na 17. stoljeće, kada središnji likovi naših poznatih religioznih poema izgovaraju duge privatne molitve.

Antun Kanižlić, molitva zahvale, hvale i prošnje, Sveta Rožalija, govorni čin

nije evidentirano