hrvatski

Ukrasna vrijednost voćnih vrsta

U početku su se voćne vrste uzgajale kao izvor hrane i kao zaštita od sunca ili neželjenih pogleda. Rimljani ih prvi počinju uzgajati i zbog njihovih ukrasnih svojstava. Kasnije tijekom renesanse i baroka, prehrambena se uloga voćnih vrsta unutar vrta zanemaruje. Suvremeni vrtovi ne robuju jednom stilu uređenja, već ovise o idejama i željama svojih vlasnika. U njima voćke mogu imati i ukrasnu i prehrambenu ulogu. U ovom su radu na temenju pet odabranih vrsta prikazana ukrasna svojstva koja odlikuju voćne vrste te mogućnost njihove primjene unutar vrta. Kaki (Diospyros kaki) karakterističan je po svojim listovim, plodovima i kori te se primjenjuje kao soliterno stablo. Nar (Punica granatum) se odlikuje ukrasnim listovima, cvjetovima, plodovima i korom. Može se primjeniti kao soliterno stablo ili grm, u grupama, kao živa ograda ili lončanica. Limun (Citrus x limon) se odlikuje ukrasnim listovima, cvjetovima i plodovima, a može se primjeniti kao soliterno stablo ili grm, u grupama, kao lončanica te za stvaranje tunela. Najveća ukrasna vrijednost vrsta iz porodice Ribes jesu plodovi. Ove se vrste primjenjuju kao grmovi u skupinama, žive ograde, lončanice i manja stabla. Ukrasna svojstva aktinidije (Actinidia deliciosa) jesu listovi, boja mladih izboja, kora i plodovi. Može se zasaditi kao pergola, živa ograda, kao tunel ili uza zid. Za navedene vrste opisani su uvjeti uzgoja te mjere njege i održavanja.

voćne vrste; ukrasna svojstva; mogućnosti primjene

nije evidentirano