hrvatski

Trofički odnosi tijekom naseljavanja makrozoobentosa u akoreofilnim zajednicama

Naseljavanje makrofaune bentosa praćeno je na gornjem toku Velikog Potoka u dijelu koji protiče kroz šumsko područje Medvednice, na rubnom dijelu Zagreba. Svrha rada bilo je ispitivanje primjenjivosti Sheldonove modifikacije MacArthur-Wilson-ovog ekvilibrijskog modela u modeliranju tijeka naseljavanja makroskopskih beskralježnjaka. Deset umjetnih plastičnih podloga punjenih prirodnim supstratom akala (očišćenim od organizama i ostale organske tvari), postavljeno je istovremeno na početku svakog sezonskog eksperimenta u iskopani jarak na sredini korita, a zatim je svaki tjedan uzimana jedna podloga. Na postavljenim podlogama došlo je do akumulacije dodatnih količina supstrata, što ukazuje na djelomično izmijenjene uvjete staništa upotrebom ove metodologije. U sastavu akumuliranog detritusa dominirala je krupno i fino partikulirana organska tvar, što je karakteristično za šumske potoke u gornjem toku. Nepostojanje pravilnog vremenskog gradijenta u akumulaciji detritusa na i u implantiranom supstratu tumači se nastajanjem temporarnih agregacija otpalog lišća i granja. Ukupno je zabilježeno 79 taksona makroskopskih beskralježnjaka, koji su kolonizirali akal sukladno ekvilibrijskom modelu. Vrijeme potrebno za stabilizaciju zajednice procijenjeno je za St =0.99 x A. Naseljavanje je bilo najbrže tijekom jeseni, a najsporije u proljeće kao rezultat kompleksnog utjecaja životnih ciklusa, fizičko-kemijskih čimbenika i izvora hrane na stabilizaciju zajednice. Sezonske razlike uvjetovane temporarnim karakterom dijela makrofaune izražene su i u biomasi makrofaune u naseljavanju te u raznolikosti. Najveći značaj u funkcionalnoj organizaciji makrozoobentosa tijekom naseljavanja imali su usitnjivači tijekom proljeća i ljeta, a strugači tijekom jeseni i zime. Niti jedna trofička grupa nije se istakla kao najbrži kolonizator, osim sakupljača-filtratora tijekom zime. Predatori su u svim sezonama naseljavali supstrat kasnije od ostalih trofičkih grupa. Brzina naseljavanja karakteristična je za pojedini takson, a postoji i sezonska uvjetovanost. Naseljavanje pojedinih taksona modelirano je putem ekvilibrijskog modela i opisana su četiri različita tipa naseljavanja.

ekvilibrijski model; stabilizacija zajednice; makrozoobentos

nije evidentirano