Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Revizija - drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje (CROSBI ID 7590)

Autorska knjiga | monografija (znanstvena)

Tušek, Boris ; Žager, Lajoš Revizija - drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, 2007

Podaci o odgovornosti

Tušek, Boris ; Žager, Lajoš

hrvatski

Revizija - drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje

Jedna od dominantnih značajki suvremenog okruženja, sa značajnim implikacijama na poslovanje poduzeća, njegovu sadašnjost i budućnost, stalne su, sve dinamičnije i kompleksnije promjene Neprestano usklađivanje djelovanja poduzeća sa zbivanjima u njegovoj okolini temeljna je pretpostavka njegove dugoročne uspješnosti, a time i opstanka poduzeća, njegova rasta i razvoja. U takvim uvjetima sve se više naglašava važnost i uloga upravljanja kojim se želi osigurati održiva konkurentska prednost poduzeća i kontinuitet njegove uspješnosti. To implicira jasne ciljeve poduzeća, smjerove djelovanja koji vode ostvarivanju tih ciljeva te predanost njihovoj uspješnoj implementaciji. Koncept upravljanja složen je i višeznačan. Polazište njegova određenja i izučavanja mogu biti različiti aspekti i razine promatranja. Međutim, polazeći od teze o reviziji kao instrumentalnom području upravljačke ekonomije, bilo je neophodno istražiti neke, za strukturu istraživanog problema relevantne značajke toga koncepta kako bi se pokazalo da je ispravno govoriti ne o reviziji radi revizije, već o reviziji radi potrebe upravljanja. U tom sklopu, definirana je uloga i položaj poduzeća u tržišnom okruženju te pojam i sustav korporativnog upravljanja. Bitno pitanje u razmatranju upravljanja poslovanjem poduzeća jest pitanje funkcija ili aktivnosti putem kojih se taj proces ostvaruje, pa u tom smislu možemo govoriti o planiranju, organiziranju, upravljanju ljudskim resursima, vođenju, kontroli. Opseg, priroda i sadržaj navedenih funkcija, a time i značaj odluka koje se donose, te validnost informacijske podloge za takve odluke, uvjetovani su različitim razinama upravljanja. Proces upravljanja može se razmatrati na strateškoj, taktičkoj i operativnoj razini. Analizirajući upravljanje kao proces kontinuiranih i međusobno povezanih aktivnosti na pojedinim razinama u poduzeću, može se zaključiti da se bez obzira na njihove sadržajne razlike u odnosu na okolinu poduzeća, vremensku dimenziju i orijentaciju te stupanj neizvjesnosti, sve te aktivnosti ostvaruju procesom odlučivanja. Odlučivanje prožima cjelokupni proces upravljanja i korespondira sa svim upravljačkim aktivnostima i razinama. Uvažavajući brojne i različite teorijske pristupe odlučivanju, istraživački napor bio je usmjeren isključivo analizi procesnog modela poslovnog odlučivanja. O kvaliteti toga procesa ovisi i kvaliteta odluka, a kvaliteta odluka uvjetuje uspješnost ostvarivanja postavljenih ciljeva. Raščlambom procesa odlučivanja na pojedine faze, od pripreme odluke do kontrole njezina provođenja, pokazano je da je kvaliteta odlučivanja izravno uvjetovana kvalitetom informacijske podloge, odnosno da svaka faza toga procesa iziskuje određene informacije, te da su rezultat svake faze opet neke informacije koje su neophodne za donošenje kvalitetne odluke. Informacije omogućuju komuniciranje poduzeća s okolinom, međusobno komuniciranje unutar poduzeća, pa su tako bitna pretpostavka racionalnog odlučivanja, pri čemu donositelj odluke nastoji rizik odlučivanja svesti na zanemarivu mjeru. Povezano s tim, značajna je i uloga revizije, koja se razmatra, prije svega, u kontekstu zaštite interesa vlasnika kapitala i stvaranja realne i objektivne informacijske podloge za potrebe racionalnog odlučivanja. Revizija je definirana u užem i širem smislu. U užem smislu, revizija je usmjerena na ispitivanje i izražavanje mišljenja o realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja, a u širem smislu na ispitivanje cjelokupnog poslovanja poduzeća s ciljem utvrđivanja usklađenosti s unaprijed postavljenim kriterijima, te davanja savjeta i preporuka za uklanjanje uočenih slabosti i nedostataka. Prema tome, istraživanje je usmjereno prema dva osnovna pravca ili segmenta cjelokupne revizijske profesije a to su: eksterna revizija i interna revizija. Ne umanjujući važnost i potrebu za nefinancijskim informacijama, sasvim je sigurno da su za potrebe racionalnog odlučivanja neophodne financijske informacije zapisane u računovodstvenim, odnosno prije svega u financijskim izvještajima. Stoga se opravdano ističe da je računovodstvo značajni dio integralnog upravljačkog informacijskog sustava poduzeća. Da bi se dokazale ove teze, definiran je upravljački informacijski sustav, razmotrene su njegove osnovne aktivnosti. Govoreći o upravljačkom informacijskom sustavu, posebna pozornost posvećena je analizi relevantnih značajki njegova značajnog elementa - računovodstvenog informacijskog podsustava. Njegov najznačajniji proizvod jesu računovodstvene informacije zapisane u obliku financijskih izvještaja koji omogućavaju spoznaju sigurnosti poslovanja u smislu likvidnosti, zaduženosti i financijske stabilnosti te spoznaju uspješnosti poslovanja poduzeća mjerenu rentabilnošću. U kontekstu financijskog izvještavanja, posebno su istaknuti ciljevi financijskog izvještavanja i temeljni elementi financijskih izvještaja. Za poslovno odlučivanje potrebne su realne i objektivne informacije. Revizija je instrument (sredstvo) kojim se osigurava realnost i objektivnost informacija o poslovanju poduzeća. Navedena je teza da je revizija znanstvena disciplina ili instrumentalno područje upravljačke ekonomije. Polazeći od činjenice da svaka znanstvena disciplina određenog stupnja izgrađenosti ima svoja pozitivna i normativna obilježja ili svoj ontološki i operacionalni dio koji su u reverzibilnoj interakciji, pristupilo se oblikovanju i razmatranju sadržaja revizijskog teorijskog okvira kao postojećeg skupa dostignutog znanja o temeljnim konceptima, kategorijama i pojmovima, što je polazište i okvir za oblikovanje procesa revizije. To implicira potrebu pojmovnog određenja revizije, razmatranja povijesnog razvoja revizije u svijetu i u Republici Hrvatskoj te upoznavanja i razmijevanja zahtjeva temeljnih revizijskih načela. Osim toga, od posebnoj je značenja razlikovanje pojedinih vrsta revizije. Treba istaknuti da prilikom razmatranja pojedinih vrsta revizije zapravo polazimo od specifičnih kriterija promatranja jednog te istog postupka. To znači da se postupak revizije, s obzirom na različite kriterije promatranja, može razmatrati u kontekstu različitih vrsta revizije. Sve mikroekonomske discipline u središtu svog razmatranja imaju poduzeće tj. poslovanje poduzeća. Iz toga slijedi da je objekt istraživanja svih tih disciplina poslovanje poduzeća. Kod definiranja objekta revizije uvažava se taj stav s tim što se kod objekta revizije, osim na poslovanje poduzeća, naglasak stavlja i na financijske izvještaje. Ono što reviziju bitno razlikuje od ostalih mikroekonomskih disciplina je specifičan aspekt razmatranja toga istog objekta i u tom kontekstu moguće je govoriti o predmetu revizije. Sukladno određenju objekta, predmet revizije je stupanj usklađenosti poslovanja poduzeća i njegovih financijskih izvještaja s unaprijed postavljenim kriterijima. U reviziji se, kao i u ostalim disciplinama, koriste određene metode koje predstavljaju smišljen planski postupak za postignuće određenog cilja. Povezano s tim, sistematizirane su neke opće metode revizije koje se primjenjuju u reviziji ali i u svim drugim znanstvenim disciplinama (induktivna, deduktivna, iskustvena metoda) ali i specijalne metode revizije koje se klasificiraju s obizorm na intenzitet, smjer, opseg i način revizijskog ispitivanja. Osim toga, sve intenzivnije se primjenjuju analitički postupci u reviziji. S obzirom na to da je revizija u zemljama razvijenoga tržišnog gospodarstva jedna od značajnih poluga razvoja, neophodno je i razmatranje temeljnih konstitutivnih elemenata eksterne i interne revizije kao profesije. U tom kontekstu, identificirani su i elaborirani temeljni konstitutivni elementi eksterne revizije kao profesije (revizor kao osoba, revizijske tvrtke i institut za reviziju) i interne revizije kao profesije (interni revizor kao osoba, institut internih revizora i poslovni subjekti u kojima interni revizori djeluju). Definirani temeljni kategorijalni elementi revizijskog teorijskog okvira nisu statični ; naprotiv, budući da počivaju na praktičnim spoznajama i iskustvu, permanentno se razvijaju i usavršavaju. Dakle, nisu posrijedi konačni rezultat dostignuća teorije već dostignuta razina znanja koju u budućnosti treba razvijati i obogaćivati te prilagođavati suvremenim trendovima i promjenama u užoj i široj okolini poduzeća. Prezentirani sadržaj revizijskog teorijskog okvira čini ishodište za oblikovanje revizijskog procesa koji će najbolje odražavati specifičnosti konkretnog predmeta revizijskog ispitivanja. Naime, polazeći od cjelovitosti kao ključnog kriterija u strukturiranju ovog istraživanja, uz oblikovanje i razmatranje sadržaja revizijskog teorijskog okvira, kako drugi relevantni i ne manje važan aspekt promatranja postavilo se istraživanje cjelokupnog procesa revizije kojim se osigurava uspješno ostvarivanje svih njezinih ciljeva. Proces revizije obuhvaća niz složenih aktivnosti koje su povezane, međusobno uvjetovane, slijede jedna iz druge, a njihov je krajnji rezultat revizorovo mišljenje kao podrška poslovnom odlučivanju. Mnoštvo čimbenika utječe na oblikovanje sadržaja toga procesa u konkretnim situacijama. Svaka faza revizijskog procesa, ovisno o potrebama, raščlanjuje se na veći ili manji broj podfaza. Kvaliteta aktivnosti u jednoj fazi uvjetuje kvalitetu aktivnosti u idućoj i tako pridonosi kvaliteti jedinstvenog procesa revizije. Kojoj će se fazi cjelokupnog procesa revizije i postupcima unutar nje pridavati veći ponder, ovisi o profesionalnoj prosudbi revizora i njegovoj spremnosti preuzimanja rizika i odgovornosti za iskazano mišljenje. Poznavanje i razumijevanje sadržaja temeljnih faza procesa revizije na globalnoj, općoj razini može biti koristan vodič u oblikovanju primjerenih praktičnih rješenja. U tom kontekstu, polazeći od sadržaja revizijskog teorijskog okvira, definirane su i opisane temeljne faze integrativnog procesa revizije financijskih izvještaja i interne revizije kao dvaju najznačajnijih segmenta ukupne revizijske profesije. Definiranjem i oblikovanjem procesa revizije financijskih izvještaja i interne revizije, stvara se mogućnost ne samo utvrđivanja okvira unutar kojeg revizor strukturira svoje aktivnosti, nego i uspostavljanja međusobnih veza i odnosa između pojedinih faza te sustava povratnih veza koje omogućuju nadzor i unapređuju kvalitetu toga procesa. U takvim okolnostima stvaraju se i pretpostavke za povećanje ekonomičnosti toga procesa, što u uvjetima sve ograničenijih revizijskih resursa također opravdava takav pristup. Pojednostavljivanje procesa revizije, najčešće kao posljedice neznanja, površnosti i potpuno pogrešnog pristupa pokušaju racionalizacije toga procesa, redovito se negativno odražava na njegovu kvalitetu, što dovodi u pitanje smisao postojanja i djelovanja institucije revizije. U kontekstu procesa revizije financijskih izvještaja i interne revizije, a polazeći od nekih relevantnih pitanja i uočenih problema, ukazano je na potrebu poboljšanja te su predloženi mogući smjerovi djelovanja revizora u pojedinim segmentima toga procesa s ciljem njegova unapređenja u cjelini. Revizijska načela osnovna su pravila ponašanja kojih se u reviziji treba pridržavati. Revizijska načela čine ishodište za oblikovanje revizijskih standarda. Revizijski standardi čine temeljni okvir samog procesa revizije financijskih izvještaja. Pored prikaza strukture i sadržaja Međunarodnih revizijskih standarda, koji čine temeljni okvir za postupak obavljanja revizije financijskih izvještaja u našim uvjetima, prikazani su i obrađeni najpoznatiji nacionalni revizijski standardi – američki nacionalni revizijski standardi poznati pod nazivom Općeprihvaćeni revizijski standardi koji značajno utječu na razvoj Međunarodnih revizijskih standarda. Revizijski standardi sadrže okvirnu metodologiju obavljanja revizije, odnosno globalni i opći pristup kojeg u konkretnim uvjetima treba operacionalizirati i konkretizirati u obliku usvojene metodologije rada revizijske tvrtke. Osim revizijskih standarda, važna pretpostavka korektnog obavljanja revizije financijskih izvještaja jesu odgovarajuća etička načela i pravila profesionalnog ponašanja revizora sadržana u kodeksu profesionalne etike koji donose nacionalni instituti revizora. U svjetskim razmjerima, najpoznatiji je američki Kodeks profesionalne etike koji je donio Američki institut ovlaštenih javnih računovođa (AICPA) i Kodeks etike za profesionalne računovođe Međunaarodne federacije računovođa (IFAC). Polazeći od njihova sadržaja, može se zaključiti da uz stručna znanja i sposobnosti, revizori se moraju odlikovati visokim moralnim vrijednostima i osobnih kvaliteta s obzirom na prirodu posla kojim se bave. Cjelokupni proces revizije financijskih izvještaja podijeljen je u nekoliko, opširno obrađenih, temeljnih faza: definiranje revizijskih ciljeva, preliminarne aktivnosti i preuzimanje obveze revizije, upoznavanje poslovanja klijenta i planiranje revizije, procjena revizijskih rizika i značajnosti, upoznavanje i ocjena sustava internih kontrola klijenta, utvrđivanje strategije revizije, prikupljanje revizijskih dokaza, formiranje radne dokumentacije te kompletiranje revizije i sastavljanje revizorova izvješća. U svrhu cjelovitog razmatranja problematike revizije obrađen je i proces interne revizije. Povezano s tim, kao prvo ekspliciran je cjelovit sustav internog nadzora, te mjesto i uloga interne revizije unutar toga sustava. Interna revizija bavi se ispitivanjem i ocjenjivanjem poslovanja poduzeća u najširem smislu, odnosno ispitivanjem postojanja i funkcioniranja internih kontrola, organiziranosti poduzeća, načinom donošenja poslovnih odluka, načinom funkcioniranja informacijskog sustava i sl. Kvaliteta samog procesa interne revizije rješava se oblikovanjem standarda interne revizije i pravila profesionalnog djelovanja sadržanih u kodeksu profesionalne etike internih revizora. Njihov sadržaj treba promatrati kao cjelinu “pravila igre” koje je definirala sama profesija internih revizora i kojih se interni revizori u svom djelovanju moraju pridržavati, nastojeći ih kontinuirano usavršavati. U tu su svrhu prikazana je struktura i sadržaj najpoznatijih i najrazvijenijih Međunarodnih standarda interne revizije (IIA Standards) i Kodeksa profesionalne etike internih revizora (Code of Ehtics) koje je objavio globalni, svjetski Institut internih revizora (IIA Global). Uz to, detaljno je predočena struktura i sadržaj Hrvatskih standarda interne revizije koje je usvojila Sekcija internih revizora. U kojoj će mjeri interna revizija doista neovisno, objektivno i profesionalno ispitivati i ocjenjivati poslovanje poduzeća, funkcioniranje internih kontrola i ostvarivanje postavljenih ciljeva, ovisi, između ostalog, o organizacijskom položaju i modelu unutarnje organizacije (strukture) odjela interne revizije u poduzeću te načinu upravljanja aktivnostima toga odjela. Izgradnja odgovarajuće organizacije i načina upravljanja aktivnostima odjela interne revizije temeljna je pretpostavka za oblikovanje svrsishodnog procesa interne revizije te uspješno funkcioniranje interne revizije u praksi. Stoga je značajna pažnja posvećena upravo organizacijskim pretpostavkama procesnog modela interne revizije. Polazeći od sadržaja standarda interne revizije te uvažavajući sličnosti i razlike u konceptualizaciji procesa interne revizije u teoriji i praksi, opisani su relevantni metodološki aspekti interne revizije. Procjena rizika, više no ikad prije, postaje ključna aktivnost internog revizora implementirana u cjelokupni proces interne revizije, a naročito planiranje interne revizije. Poveznao s tim, u revizijskog literaturi i praksi danas dominira tzv. risk-based approach ili risk-based audit process, odnosno pristup revidiranju utemeljen na procjeni rizika. U kontekstu procesa interne revizije u užem smislu, obrađena je problematika planiranja interne revizije, faza kritičkog ispitivanja i ocjene poslovanja, izvješćivanje o rezultatima ispitivanja te praćenje ostvarenih rezultata. Premda je u središtu razmatranja ove knjige revizija kao jedna od bitnih pretpostavki poslovnog odlučivanja u suvremenim uvjetima, uz relativnu izoliranost sagledavanja revizije financijskih izvještaja i interne revizije, nužno je istodobno i cjelovito razmatranje povezanosti revizije financijskih izvještaja i interne revizije kao i njihove povezanosti sa suvremenim konceptom upravljanja. Iako u svakodnevnom životu poslovno odlučivanje odstupa od teorijskog ideala racionalne analize, te nerijetko uključuje iskustvo i intuiciju, racionalno odlučivanje nemoguće je zamisliti bez realnih i objektivnih informacija. Informacije za potrebe poslovnog odlučivanja mogu se pribaviti iz različitih izvora, eksternih i internih, mogu biti kvantitativne, financijske i nefinancijske, te kvalitativne, usmjerene prošlosti, sadašnjosti i budućnosti poduzeća ili okoline poduzeća. Financijski izvještaji, kao glavni i najznačajniji nositelji računovodstvenih informacija, imaju iznimno značenje i nezamjenjivu ulogu u procesu poslovnog odlučivanja. Primjenom različitih analitičkih postupaka i metoda na informacije sadržane u financijskim izvještajima, stvara se relevantna i prikladna informacijska podloga za potrebe poslovnog odlučivanja eksternih i internih korisnika. Da bi informacije u financijskim izvještajima bile upotrebljive i korisne, podrazumijeva se njihova kvaliteta. To implicira razmatranje revizije financijskih izvještaja koja je usmjerena ispitivanju realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja, čime se osigurava njihova pouzdanost i znatno pridonosi njihovoj kvaliteti. Budući da informacije sadržane u financijskim izvještajima često nisu dovoljne za donošenje onih najznačajnijih odluka, ukazano je i na potrebu te mogućnosti proširenja usluga revizije financijskih izvještaja u smislu pomoći klijentu u definiranju, razvijanju, pronalaženju i potvrđivanju vjerodostojnosti nekih drugih, često nefinancijskih informacija. S obzirom na to da utvrđuje realnost i objektivnost financijskih, operativnih i drugih informacija koje dolaze iz različitih organizacijskih dijelova poduzeća i da je sastavni dio cjelovitog sustava internih kontrola u poduzeću, značajna podrška i pomoć u procesu odlučivanja u suvremenim uvjetima postaje interna revizija organizirana unutar samog poduzeća. U odnosu na reviziju financijskih izvještaja, njezin djelokrug rada je relativno širi i promjenjiv ovisno o zahtjevima korisnika, prije svega menadžmenta. Analizirajući mogući djelokrug rada interne revizije i suvremene pravce njezina razvoja, može se zaključiti da interna revizija, kao podrška cijeloj organizaciji, može bitno pridonositi uspješnom ostvarivanju ciljeva poduzeća. Revizija financijskih izvještaja i interna revizija međusobno se ne isključuju. Stoga je posebno ukazano na njihovu međusobnu povezanost i uvjetovanost. Kvaliteta rada interne revizije utječe na vrstu, opseg i vremenski raspored postupaka koje provodi eksterni revizor. U odnosu na prvo izdanje ove knjige, u peto poglavlje drugog, izmijenjenog i dopunjenog izdanja dodani su sadržaji koji se odnose na sva relevantna pitanja osnivanja i djelovanja revizijskog odbora. Bez obzira na to radi li se o kontinentalnim sustavima korporativnog upravljanja za koje je karakteristična dvojna (dvorazinska) upravljačka struktura (nadzorni odbor i uprava) ili o angloameričkim sustavima korporativnog upravljanja u kojima se skupna uloga uprave i nadzornog odbora integrira u jedinstveni odbor direktora (board of directors) s izvršnim i neizvršnim direktorima, revizijski odbor je jedan od specijaliziranih pododbora na kojeg se delegiraju odgovarajuće nadzorne funkcije. U kontinentalnim sustavima korporativnog upravljanja revizijski odbor je specijalizirani pododbor nadzornog odbora, dok je u angloameričkim sustavima korporativnog upravljanja revizijski odbor specijalizirani pododbor na kojeg se delegiraju neke nadzorne funkcije odbora direktora. Primarne funkcije revizijskog odbora najčešće se povezuju s područjem internih kontrola i upravljanja rizicima, financijskog izvještavanja, primjene zakonskih propisa i regulative te s relevantnim područjima i pitanjima u svezi procesa revizije financijskih izvještaja i interne revizije. To je i razlog zbog kojeg su ovi sadržaji u drugom, izmijenjenom i dopunjenom izdanju strukturirani unutar petog poglavlja knjige u kojemu se razmatra povezanost revizije financijskih izvještaja i interne revizije. Uz jasno i pezicno definiranje odgovornosti, ovlasti i zadataka revizijskog odbora, važnu pretpostavku njegovog djelovanja u konkretnim situacijama čini i odgovarajuće imenovanje članova revizijskog odbora, utvrđivanje njegove unutarnje organizacije, te posebice pitanja suradnje s eksternim i internim revizorima te komunikacije s menadžmentom. Postupnim usklađivanjem našeg zakonodavstva u ovom području sa zahtjevima Europske unije, ali istodobno i stvarnom promjenom razine svjesti i djelovanja svih sudionika u sustavu korporativnog upravljanja, za očekivati je da će praksa organiziranja i djelovanja revizijskih odbora, za određene kategorije trgovačkih društava, biti sve prisutnija i bogatija.

korporativno upravljanje; menadžment; revizijski teorijski okvir; revizijska profesija; proces revizije financijskih izvještaja; proces interne revizije; revizijski odbor

nije evidentirano

engleski

Auditing

nije evidentirano

corporate governance; management; auditing theoretical framework; audit profession; process of financial statements audit; internal audit process; audit committee

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb: Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika

2007.

978-953-277-019-3

549

objavljeno

Povezanost rada

Ekonomija