hrvatski

Pričanja o djetinjstvu i srodni koncepti: ''Velike'' i/ili ''male'' priče

U tekstu autorica oblike pričanja o djetinjstvu propituje u kontekstu ''velikih'' narativnih cjelina o tom životnom razdoblju pripovjedača koje bi strukturno i funkcionalno bile slične životnim pričama ili jednom njihovom dijelu koji se odnosi na životno razdoblje vlastitog djetinjstva, a uglavnom su nastale u nekoj ''iznimnoj'' situaciji koja omogućava neuobičajeno dugu pozornost publike usmjerenu na pripovjedačevu izvedbu. Oblike pričanja o djetinjstvu propituje i kao ''manje priče'', koje imaju ponovljivi obrazac i koje pričamo neko vrijeme, odnosno one priče koje su dijelom našeg aktivnog ili pasivnog repertoara pričanja o sebi, koje su ''ispolirane'', vješte izvedbe (osobne pripovijesti), zatim, još ''manje'', nevješte narativne sekvence, koje i ne sadrže više od narativnog minimuma i aluzija na ljude, predmete događaje ili sl., a protkane su u neku konverzacijsku cjelinu (pripovijesti o osobnom iskustvu).

životna priča; životna povijest; osobna pripovijest; pripovijest o osobnom iskustvu; pričanja o djetinjstvu; pričanja o životu

nije evidentirano