hrvatski

Doprinos razvoju modela DGPS-a u Jadranu-E

Problem određivanja pozicije plovila na moru poznat je koliko i sama plovidba morem. U počecima plovidbe pozicija plovila određivala se opažanjem, odnosno metodama terestričke navigacije. Opažanjem markantnih objekata na kopnu moglo se približno točno odrediti poziciju plovila na moru. Razvojem navigacijske znanosti i prakse pozicija broda približno se određivala metodama astronomske navigacije, što je dovelo do velikih zemljopisnih otkrića. Daljnjim razvojem navigacijske znanosti i prakse usavršavaju se metode određivanja pozicije broda. Dvadeseto stoljeće donosi značajne pomake u brzini i točnosti određivanja pozicije plovila primjenom metoda elektroničke navigacije, prije svega primjenom radara. Novijim razvojem satelitskih sustava za pozicioniranje povećava se točnost pozicije i smanjuje vrijeme njenog određivanja. Satelitskim sustavima pozicioniranja omogućuje se svjetsko određivanje pozicije korisnika u vrlo kratkom vremenu. Sustavi pozicioniranja temeljeni na satelitskoj navigaciji omogućili su značajan razvoj pomorskog prometa. Točnost pozicije dobivene različitim metodama određivanja nije jednaka. Tako se npr. pozicija broda u obalnoj navigaciji još uvjek najtočnije određuje metodama terestričke navigacije. Ipak, u određenim hidro-meteorološkim i prometnim uvjetima poziciju broda metodama terestričke navigacije ne može se odrediti sa zadovoljavajućom točnošću. U takvim slučajevima točnost pozicije dobivene postojećim satelitskim sustavima nije dostatna. To nalaže primjenu sustava pozicioniranja povećane točnosti. Povećana točnost pozicije može se ostvariti primjenom razvijene tehnologije odašiljanja diferencijalnog signala ispravljanja. U tom cilju obavljena su istraživanja izložena u ovom magistarskom radu podijeljenom na pet poglavlja. Prvim poglavljem (Uvod) prikazuju se uvodna razmatranja, definira se problem istraživanja, te se prikazuje očekivani doprinos rada kao i mogućnosti primjene ponuđenog stručnog rješenja postavljenog problema istraživanja. U drugom poglavlju (Svjetski pozicijski sustav) obrađuju se sastavnice GPS-a, pokrivenost signalom, izvori pogrešaka, načelo određivanja pozicije te točnost sustava. Trećim poglavljem (Diferencijalni svjetski pozicijski sustav) obrađuju se sastavnice Diferencijalnog svjetskog pozicijskog sustava (Differential Global Positioning System – DGPS), prijenos podataka ispravljanja radiovezama, pogreške u primjeni, te se uspoređuju različiti DGPS sustavi u svijetu. U tom cilju provedena su istraživanja modela uspostave DGPS-a u Islandu, Švedskoj i Norveškoj. U četvrtom poglavlju (Jadransko more) obrađuju se temeljni zemljopisni, hidrometeorološki, prometni, i ekonomsko-politički čimbenici Jadranskog mora. Provedena su istraživanja prometne čestine po pojedinim plovidbenim pravcima, raspoloživosti sustava i metoda pozicioniranja, sustava izvješćivanja i komunikacija, te sustava usmjeravanja i nadzora plovidbe na Jadranskom moru. Peto poglavlje (Prijedlog uspostave DGPS-a na Jadranu-E) pruža doprinos uspostavi DGPS-a na Jadranu-E. Obrađuju se mogućnosti uspostave DGPS-a na Jadranu-E. Utvrđuje se opći model DGPS-a, karakteristike sustava DGPS-a, prostorna i strukturna konfiguracija sustava, valno područje namijenjeno odašiljanju signala ispravljanja, model uspostave DGPS-a, te model uspostave DGPS-a na Jadranu-E. U tom cilju razvijeni su algoritmi utvrđivanja težinskih koeficijenata, odlučivanja o uspostavi DGPS-a i uspostave DGPS-a na Jadranu-E. U zaključku sažeto se po poglavljima prikazuju rezultati istraživanja. Ukazuje se na primjenjivost rezultata, te se predlažu daljnja istraživanja.

model; pozicioniranje; diferencijalni signal ispravljanja

Magistarski rad obranjen je na stručnom poslijediplomskom studiju pomorskog prometa.