hrvatski

Ima li kineziološka rekreacija u prirodi uopće ikakvu alternativu?

Za život čovjeka neophodno je kretanje, kretanje u prirodi i tu kineziološka rekreacija, niti ima niti može imati bilo kakvu alternativu. Te prirodne relacije, kojih je kretanje u prirodi nenadoknadivo, nastajale su milijunima (milijardama) godina i njihovo postojanje nije tek varijacija koju se može ili smije olako promijeniti, samo zato jer je nekima od nas to „ćeif“. Diranje u relacije koje su nastale pod prirodnim utjecajem (prirodnim zakonitostima) može proizvesti katastrofalne posljedice. U Božje, prirodne ili Univerzumske zakone i relacije ne smije se dirati. Razlog za to nije bojazan da će svijet nestati, jer neće. Stvoritelja ne možemo uništiti. Ali možemo sebe, ako ne budemo poštivali Njegove zakone, ma kakvi bili. Zvona podjele upozoravajuće zvone na uzbunu jer je na djelu nepromišljeno kidanje relacija koje su učinile da smo to što jesmo. Njihovo zanemarivanje, kao što je zanemarivanje kretanja, učinit će da uništimo biljni svijet (na najboljem smo putu to uništavanje „privesti kraju“), da uništimo životinjski svijet (to nam „jako dobro ide“), a u konačnici i ljudski rod (i u tome smo se sasvim pristojno „iskazali“). Kompletan život na Zemlji počiva na biljnoj vrsti, tom rezervoaru kisika i mnogo čega drugoga, na nekada nepresušnom bogatstvu najrazličitijih ljekovitih supstanci, na maloj cvjetnoj rasi koja već milijunima godina nesebično daje i daje, na tim pouzdanim prijateljima koji su posvuda oko nas i, koje li kontradikcije i apsurda, koje primjetimo tek tada kad ih nema, pa nam je život siv i prazan, bez boje i mirisa, osiromašen za sve ono što je ta najstarija vrsta od samog početka, od algi i paprati, ovom našem svijetu tako nesebično podarila. A nama kao nama podarila je najviše što je mogla – naš život. „...I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele, i sni su naši sami iz zajedničkog vrela. I hrana nam je duše iz naše opće zdjele, i sebični je pečat jedan nasred čela....“ „...Strašno je ovo reći u uho oholosti, no vrlo srećno za očajničku sreću, da svi smo isti u zloći i radosti, i da nam breme kobi počiva na pleću....“

rekreacija ; priroda ; relacije

nije evidentirano