hrvatski

Modeliranje društveno uvjerljivih inteligentnih programskih agenata

Agenti kao dio sučelja uvode novu društvenu komponentu u komunikaciji čovjeka i računala. Njihova uvjerlji- vost je temelj njihove prihvaćenosti od strane korisnika, a samim time i upotrebljivosti sučelja. Pokazuje se da korisnici prihvaćaju one agente s kojima se mogu identificirati, one s kojima dijele isti identitet, tj. dob, kulturu, društveni položaj, životni stil i sl. Dosadašnji način modeliranja elemenata društvenog svijeta agenta, prisutan u većini radova iz ovog područja, temelji se na pristupu iz psihološke perspektive. Čak i kada istraživači govore o društvenim aspektima agentske arhitekture ona je dio emocionalne strukture. U cilju povećanja društvene (i ukupne) uvjerljivosti agenata, nužno je obratiti pozornost i na sociološka objašnjenja interakcije. Ovo istraživanje je razvilo metodologiju modeliranja društveno uvjerljivih virtualnih programskih agenata, teme- ljenih na idealno-tipskim obilježjima neverbalnog ponašanja u skladu s pripadnim životnim stilom. Radi se o modelu uvjerljivih programskih agenata koji se ne temelji samo na psihološkim aspektima (crtama osobnosti), nego i na društvenim aspektima ljudskog ponašanja (elementima društvenog identiteta). Pokazalo se da je sociologija životnih stilova, koja ne uključuje samo apstraktne vrijednosti i stavove, nego i njihovu vizualnu manifestaciju, najprikladnija teorija za razvoj metodologije. Na primjeru životnih stilova mla- dih pronađena je veza vizualnih elemenata koji su fiksirani u tijelu (kao što su držanje, geste, način kretanja i govora) s elementima identiteta (vrijednostima, stavovima, osobnim ukusom i sl.). Postavljena je metodologija, razvijena je shema kodiranja, te je provedeno empirijsko istraživanje s snimanjem materijala pogodnog za analizu ljudskog neverbalnog ponašanja u cilju operacionalizacije u kontekstu računalnih sučelja. Na osnovu analize kodiranog materijal razvijen je model za potrebe generiranja uvjerljivih virtualnih agenata, koji se za svaki pojedinačni stil sastoji od: (i) leksikona gestikulacije koji sadrži repertoar gestikulacije ruku tog životnog stila, (ii) probabilističkih parametara koji određuju način korištenja ruku, držanje tijela i sklonost prema pomicanje tijela tijekom govora, te (iii) deskriptivnog opisa vanjskog izgleda. Operacionalizacija koncepta životnih stilova i korištena metodologija pokazali su se izrazito pogodni za upotrebu čiji je krajnji cilj stvaranja računalnih modela. Naime, izbjegnuta je kompleksna i dugotrajna empirijska analiza ponašanja na velikom uzorku, već su korištene one (legitimne i već potvrđene) teorije i metode koje omogućava- ju brzo modeliranje životnog stila. Pokazni primjer (eng. case study), tj. demonstrator je potvrdio funkcionalnost i jednostavnost ovako predloženog modela. Rezultati dobiveni ovim radom imaju i veliku mogućnost praktične primjene, prije svega u području računalnih znanosti i to posebno vezano s problematikom razvoja računalnih igara i novim generacijama inteli- gentnih tutorskih sustava.

programski agenti; sociološke teorije; modeliranje

nije evidentirano