hrvatski

Represija jugoslavenskog komunističkog režima prema katoličkoj crkvi u Istri (1945.-1947.)

U radu se, na temelju arhivskih vrela i literature, analiziraju neke od represivnih mjera koje je jugoslavenski komunistički režim koristio protiv katoličke crkve u Istri u prve dvije poratne godine. Kao totalitarni sustav, u stalnom strahu od »unutarnjeg« neprijatelja i njegove sprege s »vanjskim« neprijateljem, svoju je egzistenciju dobrim dijelom osiguravao stalnim podgrijavanjem ideje o zavjereničkim planovima naprijatelja, među koje je neizostavno ubrajana i Katolička crkva. Pa i onda kad je istarsko hrvatsko svećenstvo pokazalo kooperativan odnos prema komunističkom režimu, taj se režim, ukopan u svoje komunističko-staljinističke ideološke sheme, nije mogao osloboditi shvaćanja o Crkvi kao potencijalnom neprijatelju prema kojemu treba koristiti mehanizme državne represije. Sitno popuštanje na manifestacijsko-pojavnoj razini i krupno stezanje na sadržajnoj razini prema hrvatskom kleru pratila je demonizacija i progoni talijanskih svećenika i biskupa, porečko-pulskog Raffaelea Radossija i tršćansko-koparskog Antonia Santina, po nacionalnosti Talijana. Zbog njihova neslaganja s politikom komunističkog režima i zalaganja za ostanak Istre pod Italijom nazivani su slugama fašizma i međunarodnog imperijalizma.

Istra; katolička crkva; represivne mjere; hrvatsko svećenstvo

nije evidentirano