hrvatski

Razgovor Misli i Duše - između prenja, propovjednosti i meditacije

Razgovor misli s dušom (DM) hrvatskoglagoljsko je djelo sačuvano u dvije verzije iz 15. i 17. stoljeća. Po sadržaju i obliku to je prozni razgovor personificiranih Misli i Duše kojemu izravni latinski ili talijanski predložak nije pronađen. Tekst je izvorno mogao nastati u okviru redovničke meditativne tradicije. Publici i autoru/pisaru teološko-filozofske finese o slojevima duše ili unutarnjem ustroju čovjeka nisu bile primarne ; važno je bilo ostvariti ekspresivan sastav koji će potaknuti na meditaciju vlastita života, pa se i publika može prepoznati kao pretpostavljeni aktantski subjekt. Prenja kao tekstna skupina stoje između refleksivne i pripovjedne proze, te između pripovjedne proze i drame. U srednjem je vijeku postojao manji jaz između pripovjednih i dramskih vrsta/oblika nego li u novovjekoj književnosti. Stilski postupci uporabljeni u DM ostvaruju svojevrsnu eufoniju i omogućuju valovito kretanje kroz tekst, u kojem se izmjenjuju kretanje prema novim temama i stalno vraćanje na temeljne misli i pouke. Etičnost teksta jasno dolazi do izražaja kroz pouku i ganuće ; autor DM manje se trudio oko učinka delectare. Neki unutartekstovni signali nisu nedvojben dokaz izvedbe, ali su signal performativnosti DM u smislu odmjerenoga čitanja naglas (prelekcije). Likovi ne razgovaraju samo međusobno, već oni zapravo govore i „preko rampe“ primateljima – upravo publici. Dijalog je refleksivan, a razgovor Misli i Duše u sebi ujedinjuje dramatičnost, pripovjednost i propovjednost.

Razgovor Misli i duše; prenja; hrvatskoglagoljska književnost; propovijed; egzemplum; meditacija

nije evidentirano