hrvatski

Predgovor

Geodezija je znanstvena i tehnička disciplina koja se bavi izmjerom i prikazom Zemljine površine, određivanjem Zemljina oblika i njezina polja sile teže. Tradicionalno se dijelila na višu geodeziju, kojoj je cilj bio određivanje oblika i veličine Zemlje, polja sile teže i osnovnih točaka za izmjeru većih područja na njezinoj površini, te na nižu geodeziju, koja se u prvom redu bavila detaljnim izmjerama zemljišta i njegovim predočivanjem na kartama i planovima. Međutim, s vremenom su se pojedine grane geodezije razvile u zasebne discipline, pa ju danas čine matematička, fizikalna, satelitska, praktična, inženjerska i pomorska geodezija uz fotogrametriju, kartografiju i geoinformatiku. Mnogi su hrvatski znanstvenici dali svoj doprinos razvoju geodezije. Spomenimo samo one najvažnije. Herman Dalmatin preveo je već 1143. god. na latinski Ptolemejevo djelo Planisphera. Marin Getaldić (1568-1626) u svojem je djelu O matematičkom rješenju i matematičkoj konstrukciji (De resolutione et compositione mathematica, 1630) opisao geodetski postupak određivanja veličine Zemlje. Prilog raspravama o prirodi plime i oseke, koje su prethodile otkriću općeg zakona gravitacije, dali su Federik Grisogono (1473-1538), Nikola Sagroević (?-1573), Franjo Petrić (1529-1597) te Markantun de Dominis (1560-1624). Ruđer Josip Bošković (1711-1787) u djelu O znanstvenom putovanju po Papinskoj državi... (De litteraria expeditione per Pontificiam..., 1755) opisao je rezultate mjerenja luka meridijana između Rima i Riminija te poboljšanja i nova konstrukcijska rješenja mjernih instrumenata. Osim toga postavio je i vlastitu teoriju izjednačenja pogrešaka te dao značajan doprinos predodžbi oblika Zemlje. Da je nastava geodezije u sklopu geometrije, odnosno matematike na Zagrebačkom sveučilištu postojala prije više od dva stoljeća, svjedoči udžbenik Martina Sabolovića Exercitationes Gaeodeticae (Geodetske vježbe), napisan i izdan na latinskom jeziku u Varaždinu 1775. godine. To je najstariji poznati tiskani geodetski udžbenik u Hrvatskoj, a Hrvatsko geodetsko društvo objavilo je njegov faksimil uz prijevod na hrvatski jezik i s nekoliko priloga 2002. godine. Budući da se o počecima geodetskog obrazovanja u Hrvatskoj zna vrlo malo, nastavili smo istraživanja i ustanovili da je najstariji hrvatski geodetski udžbenik Pridhodna Bilixenja od Dillorednog' Zemlyomirja napisao na hrvatskome jeziku Matija Petar Katančić u Osijeku 1778–1788. godine. Nažalost, tekst nije dovršen i nije tiskan. Ostao je u rukopisu koji se čuva u franjevačkom samostanu u Budimpešti. Riječ je o prijevodu s latinskoga na hrvatski jezik udžbenika Elementa Geometriae Practicae poznatoga mađarskog matematičara, fizičara i filozofa Pála Makóa. Bez obzira na to što Katančićev prijevod nije dovršen i što udžbenik nije nikada objavljen, to je najstariji geodetski udžbenik na hrvatskome jeziku i stoga je njemu posvećena ova knjiga. Na početku donosimo faksimil Katančićeva prijevoda, zatim faksimil izvornika Elementa Geometriae Practicae s usporednim potpunim prijevodom na suvremeni hrvatski jezik, a nakon toga slijedi nekoliko priloga. László Heka piše o Hrvatskoj u doba Matije Petra Katančića, Stanislav Marijanović o Matiji Petru Katančiću, a Lajos Wirth, Miljenko Lapaine i Martina Triplat Horvat o Pálu Makóu. Žarko Dadić piše o Katančićevu prijevodu, a Loretana Farkaš o stručnom nazivlju.

praktična geometrija, zemljomjerstvo, Katančić

Predgovor je tiskan na hrvatskom, mađarskom i engleskom jeziku.