hrvatski

Kanconijerski jezik Marina Držića

U članku se analiziraju jezične značajke pjesničkoga izraza M. Držića u njegovim "Pjesnima ljuvenim", prvom hrvatskom tiskanom petrarkističkom kanconijeru (1551.). Analiza pokazuje da se Marin Držić uspješno snalazio u višem (biranom pjesničkom) stilu. U dvadeset Držićevih ljubavnih pjesama mogu se uočiti općeštokavske, dubrovačke i tipične jezične značajke koje nalazimo u tekstovima hrvatskih renesansnih pjesnika štokavaca. Osim toga, u Držićevoj uporabi pjesničkoga jezika mogu se prepoznati njegovi uzori, ali i jezičnostilske posebnosti u sklopu dotadašnjega hrvatskoga petrarkizma. Marin Držić kretao se stazom svojih prethodnika u pisanju ljubavnih stihova, ali je u renesansnom petrarkističkom diskursu ipak ostavio svoj potpis, šaru koja je bez pomna čitanja nevidljivo pismo.

Marin Držić; Pjesni ljuvene; hrvatsko renesansno pjesništvo; kanconijerski jezik

nije evidentirano