hrvatski

Nisko i još niže: povijest čitanja, povijest dječjeg čitanja i hrvatska kulturna i književna historiografija

Nakon osvrta na tendencije u istraživanju čitanja u hrvatskoj kulturnoj i književnoj historiografiji, izlaganje će se usredotočiti na dobno specifična istraživanja u tom području, preciznije, na kulturnopovijesne i književnopovijesne rasprave o dječjem čitanju. Pritom uočen rubni status povijesti čitanja, te još rubniji status povijesti dječjeg čitanja interpretirat će se iz perspektive dugogodišnje prevlasti književnoteorijskih i historiografskih paradigmi usredotočenih na Velike događaje, Velika djela, Velike ljude i dr. Osim, iz uže, disciplinarne perspektive, rubni interes za probleme čitanja, posebice za probleme dječjeg čitanja, pokušat će se promotriti i iz očišta društvenih (popularnih, akademskih i dr.) predodžbi o djetinjstvu i čitanju kao jednokratnim, prolaznim praksama. Da je doista riječ o predodžbama, a ne danostima, pokušat će se pak pokazati kroz osvrt na reprezentacije dječjeg čitanja u hrvatskoj devetnaeststoljetnoj monografskoj i periodičkoj produkciji. Tekstovi o kojima će biti riječi, naime, isticali su ključnu društvenu ulogu dječjeg čitanja – mnogi od njih definirali su djecu kao društvene agense, a čitanje kao modernizacijski zamašnjak. Razlika u statusu dječjeg čitanja u tim tekstovima i u suvremenoj hrvatskoj kulturnoj i književnoj historiografiji u ovom će se izlaganju, dakle, povezati s razlikama u predodžbama knjige, čitanja i djece u hrvatskom društvu druge polovice 19. stoljeća, s jedne strane, te u povijestima hrvatske književnosti i kulture, s druge.

čitanje; kulturna historigrafija; dječje čitanje; književna historiografija

nije evidentirano