hrvatski

Primjena talidomida i opaženi štetni učinci

Talidomid je sintetiziran kao derivat glutaminske kiseline 1954. godine u kompaniji Chemie Grünenthal, Zapadna Njemačka, za liječenje anksioznosti, nesanice, gastritisa i mučnine u trudnoći. Pušten je u prodaju 1957. godine kao učinkovit i siguran sedativ. Uobičajeni testovi pokazali su da je talidomid netoksičan te njegova teratogenost nije istraživana. Međutim, ranih 60-ih godina je opažen porast broja novorođenčadi sa oštećenjima ekstremiteta što je ukazivalo na moguću povezanost sa primjenom talidomida tijekom trudnoće. Prema studijama koje su provedene je određeno da se najveći teratogeni učinci pojavljuju uz primjenu talidomida tijekom 3. do 8. tjedna trudnoće. Iako je nedvojbeno dokazana teratogenost talidomida, zbog njegove učinkovitosti u liječenju lepre, malignih oboljenja, mijeloma i drugih sličnih bolesti, Talidomid i njegovi strukturni derivati se još istražuju i koriste u terapiji navedenih bolesti. U ovom radu opisana je struktura i svojstva talidomida, dan je pregled njegove primjene od početka proizvodnje do danas kada se istražuju i njegovi derivati. Osim toga prikazan je poseban osvrt na štetne učinke talidomida tijekom početne faze njegove primjene.

Talidomid; imunomodulatorni lijekovi; TNFα faktor; embriopatija; angiogeneza; teratogeni učinci

nije evidentirano