hrvatski

Obilježja hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom (HVBS)u Hrvatskoj

U radu su prikazana istraživanja do sada najveće opisane epidemije hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom (HVBS) u Hrvatskoj. Željeli smo pokazati koji su tipovi hantavirusa (HTV) bili uzročnici epidemije, definirati genetske varijacije u tih virusa, kao i osnovne epidemiološke značajke koje su dovele do epidemije, definirati glavne imunološke, kliničke i biokemijske parametre, njihove međusobne odnose i njihovu ulogu u patogenezi HVBS-a. Naš cilj je također bio istražiti vezu između tipova HTV-a koji su izazvali HVBS i težine kliničke slike, te zacrtati smjernice u dijagnostici HVBS-a. Za dokazivanje specifičnih antitijela na HTV, koristili smo visoko osjetljiv i specifičan ELISA IgM i IgG test i antigene Puumala (PUU), Hantan (HTN) i Dobrava (DOB), a u genetskoj analizi RNK-izolata HTV-a, koristili smo RT-PCR. U određivanju fenotipskih promjena na perifernim mononuklearnim stanicama bolesnika od HVBS-a, koristili smo metodu direktnog dvostrukog i trostrukog obilježavanja monoklonskim antitijelima, direktno konjugiranim s fluorescentnim bojama, a stanična fluorescencija je analizirana na protočnom citometru. Interleukine (IL-2, IL-6, TNF-a) i solubilne receptore (sIL-2R-a, IL-6R i sCD23) smo određivali komercijalnim ELISA kitovima, a za određivanje ukupnog IgE-a koristili smo PRIST kit. Sva ispitivanja smo vršili u krvi i serumu bolesnika od HVBS-a hospitaliziranih na Sveučilišnoj klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb, te u ostalim zdravstvenim centrima u Hrvatskoj. Naša istraživanja su pokazala da HVBS na području Hrvatske izazivaju virusi PUU i DOB, te da je cijela Hrvatska endemsko područje HVBS-a. Među hrvatskim virusima PUU koji kruže na području Velike i Male kapele postoje izvjesne genetske različitosti u odnosu na one koji kruže na području Dinare. Virusi DOB ne pokazuju bitne genetske različitosti međusobno, kao i s virusima DOB u Sloveniji i Grčkoj. U dijagnostici HVBS-a u Hrvatskoj potrebno je prema tome koristiti antigene PUU i DOB. Virusi DOB u pravilu izazivaju teške i srednje teške kliničke oblike HVBS-a za razliku od virusa PUU koji izaziva uglavnom lakše oblike bolesti. Broj trombocita, ukupni serumski proteini, serumski albumin, urea, kreatinin, ukupni bilirubin, AST, ALT, g-GT su važni pokazatelji težine kliničke slike HVBS-a i progresije bolesti. U bolesnika od HVBS-a nalazimo povišen postotak citotoksičnih T-limfocita, pojačanu ekspresiju aktiviranih i memorijskih biljega na površini T- i B-limfocita, a praćenje njihovih promjena može poslužiti kao koristan pokazatelj u evaluaciji tijeka HVBS-a. U svih bolesnika od HVBS-a smo našli povišene razine IL-2sR-a i IL-6sR, a u dijela bolesnika i povišene razine IL-6. Niti u jednog bolesnika ne nalazimo povišene razine IL-2, a nekoliko njih s težim oblikom HVBS-a nalazimo povišenu razinu TNF-a. U jednog dijela bolesnika nalazimo povišen ukupni IgE. IL-2sR-a, sCD23 i ukupni IgE mogu biti korisni pokazatelji težine kliničke slike i progresije HVBS-a.

HVBS; Puumala; Dobrava; Hrvatska; imunoreakcija

nije evidentirano