hrvatski

Kriminalitet u RH: stanje, struktura i društveni odgovor

Kriminalitet je trajno aktualno političko i socijalno pitanje, kako na međunarodnoj i regionalnoj, tako i na nacionalnoj razini. Proteklo desetljeće je, nakon 11. rujna 2001. godine značajno obilježeno naporima u suzbijanju međunarodnog organiziranog kriminaliteta. Prilikom otvaranja 11. kongresa UN-a o prevenciji kriminaliteta i kaznenom pravosuđu, tajnik UN-a, Kofi Annan je označio organizirani kriminalitet najvećom opasnošću međunarodnom miru i sigurnosti u 21. stoljeću. Fokus relevantnih međunarodnih organizacija se sa tzv. konvencionalnog kriminaliteta pomjerio na organizirani kriminalitet, korupciju, trgovanje ljudima i pranje novca. U tom kontekstu je značajno spomenuti usvajanje UN konvencije protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (2000) sa tri pripadajuća Protokola (Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebice ženama i djecom, Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom i Protokol protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom). Korupcija se konstantno ističe kao veliki problem zemalja u razvoju zbog njenih izrazito negativnih učinaka i posljedica pa ne čudi da su Ujedinjeni narodi usvojili Konvenciju protiv korupcije 2003. godine. I Vijeće Europe se u proteklom desetljeću bavilo istim pitanjima što je rezultiralo novim konvencijama ili dodatnim protokolima: Konvencija o kibernetičkom kriminalitetu (2001), Dodatni protokol uz europsku konvenciju o suzbijanju terorizma (2003), Dodatni protokol uz kaznenopravnu konvenciju o korupciji (2003), Konvencija Vijeća Europe o prevenciji terorizma (2005), Konvencija Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima (2005), Konvencija o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja (2007). U praćenju kriminaliteta na svjetskoj razini su se pojavila neka nova pitanja: • zabrinutost oko generalnog problema kriminaliteta koji se sastoji od mješavine starih i novih oblika kriminaliteta ; • pomicanje pažnje od počinitelja prema žrtvama i okolnostima u kojima se kriminalitet pojavljuje (u svrhu osmišljavanja situacijske prevencije kriminaliteta) ; • implementacija inicijativa prevencije kriminaliteta i nastojanja mjerenja njihove učinkovitosti uz praćenje rada relevantnih službi ; • pomicanje od nacionalne prema transnacionalnoj razini (međunarodna, regionalna) i lokalnoj razini (problemi velikih urbanih anglomerata ili specifičnog socijalnog konteksta). U odnosu na trendove kriminaliteta, u izvješću o stanju kriminaliteta u svijetu, pripremljenom za 12. kongres UN o prevenciji kriminaliteta i kaznenom pravosuđu (koji se održava od 12-19. travnja 2010. u Salvadoru, Brazil) se navodi kako su trendovi u kriminalitetu vrlo „miješani” – neki oblici konvencionalnog kriminaliteta pokazuju pad u razvijenim zemljama, a neki se davno zaboravljeni pojavni oblici – poput piratstva, opet pojavljuju i pokazuju porast. Također se primjećuje porast kaznenih djela vezanih uz drogu. U većini zemalja se u posljednjih 5 godina primjećuje pad broja ubojstava, a u padu su i imovinski delikti. Ured UN-a za droge i kriminalitet (UNODC) je 2008. godine objavio Izvješće o kriminalitetu i njegovu učinku na Balkan (9 zemalja Pakta stabilnosti: Albanija, BiH, Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Moldavija, Crna Gora, Rumunjska i Srbija). Konstatira se kako „premda može biti začuđujuće, balkanska regija jedna je od najsigurnijih regija u Europi.” Navodi se kako ovo područje nema problem visoke stope tzv. konvencionalnog kriminaliteta. Kao problem regije se ističe organizirani kriminalitet (radi uvjeta koji mu pogoduju – tranzicija i ratna zbivanja, brze promjene u socijalnim i ekonomskim normama, politička nesigurnost, dezorjentiranost institucija za provedbu zakona). Najveća pozornost se, u kontekstu organiziranog kriminaliteta, pridaje trgovanju drogom, trgovanju ljudima i krijumčarenju migranata. Kao drugi značajan problem u regiji se prepoznaje korupcija i ekonomski (gospodarski) kriminalitet. Prema izvješću o stanju u području organiziranog i gospodarskog kriminaliteta u Jugoistočnoj Europi (Vijeće Europe, 2006), korupcija je prepoznata kao ozbiljan problem ove regije koji ima utjecaj na javnu upravu, poreznu i carinsku upravu, na političare, graničnu službu, kaznenopravni sustav, medije i privatni sektor. U smislu učinka kriminaliteta se navode gospodarski, politički i sigurnosni problemi te strah od kriminaliteta na individualnoj razini i nepovjerenje građana u sustav. Osim problema u detekciji, procesuiranju i sankcioniranju počinitelja, sve veći problem u svijetu predstavlja penalna prenapučenost obzirom na njene penološke i kriminološke posljedice. Prema podacima za 2008. godinu, u svijetu je više od 9, 8 milijuna ljudi u penalnim institucijama. U smislu visine stope zatvaranja prednjače SAD, nakon kojih slijede Rusija i Ruanda. Prenapučenost je 2007. godine bila najviša u Cipru, Španjolskoj, Grčkoj, Mađarskoj i Hrvatskoj. Osim analize trendova u kretanju i strukturi kriminaliteta i izvršenju kaznenopravnih sankcija, velika se pažnja pridaje prevenciji kriminaliteta pod kojom se podrazumijevaju svi napori u pravcu smanjenja pojave kaznenih djela kao i njihovog negativnog učinka na pojedince i društvo, uključujući i strah od kriminaliteta. Konstantno se naglašava kako prevencija nije pitanje samo policije i pravosuđa već svih politika i strategija koje utječu na kvalitetu življenja građana, posebice obitelji, djece i mladih. Podaci o trendovima u opsegu i strukturi kriminaliteta za Hrvatsku ukazuju na slijedeću sumarnu sliku: prema podacima MUP-a RH o broju prijavljenih kaznenih djela u proteklom 10-godišnjem periodu, ukupan broj prijavljenih kaznenih djela je u posljednje 4 godine u padu što se primjećuje i kod kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, kaznenih djela počinjenih na štetu djece i maloljetnika, imovinskih kaznenih djela, ubojstva i kaznenih djela maloljetnika. U smislu strukture su najzastupljenija imovinska kaznena djela za sve dobne skupine. U odnosu na prijavljene osobe, kod punoljetnih osoba se primjećuju određene oscilacije s naznakom blagog porasta, dok kod maloljetnika i mlađiih punoljetnika postoji trend pada prijava. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku kazneni postupak najčešće traje dulje od godine dana. Linearni trendovi pokazuju porast osuda za punoljetne, mlađe punoljetne i maloljetne počinitelje. Prosječan udio žena u skupini osuđenih osoba je 5, 4% za maloljetnice, 6, 3% za mlađe punoljetnice te 9, 9% za punoljetnice. Recidiv (ranija osuđivanost) je u posljednjih nekoliko godina u porastu. U proteklom desetljeću su poduzete brojne aktivnosti u području prevencije i suzbijanja kriminaliteta – donošenje novih zakonskih tekstova, izmjene i dopune postojećih, kreiranje novih organizacijskih rješenja te donošenje strateških dokumenata (poput Strategije suzbijanja korupcije, Nacionalnog plana i programa suzbijanja trgovanja ljudima itd.) koji su, međutim, fokusirani na pojedinačne probleme. Sveobuhvatna strategija suzbijanja kriminaliteta je izazov koji Hrvatsku tek čeka.

kriminalitet; struktura; društveni odgovor; Hrvatska

nije evidentirano