hrvatski

Tko sam ja? Autobiografski iskaz djece s teškoćama u razvoju

Renesansno viđenje čovjeka kao „homo fabera“ i danas se potvrđuje u istraživanjima neuroznanosti, sociologije, filozofije i pedagogije. Konstruiranje individualnog (ja) u tenzijskom je odnosu sa kolektivnim (oni). Odnosno, dok je individualno interpretativno i integrativno, kolektivno se odlikuje funkcionalnom prikladnošću. Obzirom da je heterogenost društva prirodna, postavlja se pitanje odnosa viđenja samoga sebe u okvirima personalnih atributa i utjecaja okruženja na građenje identiteta. Interpretacija tog odnosa počiva na dominantnoj socijalnoj ideologiji i izravno utječe na stvaranje „kategorija“ ljudi. To za djecu s teškoćama u razvoju predstavlja dvojaku opasnost: građenje unutarnjeg koncepta o sebi t.j. identiteta kroz iskustva socijalnog položaja nastalog nepravednim socijalnim aranžmanima te zadržavanje statusa quo stvorenih relacija. Interkulturalizam, bez obzira na brojne definicije, predstavlja vrijednost. On je komplementaran sa filozofijom inkluzije koja se temelji na pozitivnoj diferencijaciji i koja „teškoće u razvoju“ tumači kao odraz normativne orijentacije društva. U ovome će se radu podastrijeti viđenja osobnih karakteristika djece s teškoćama u razvoju. Dobiveni rezultati imati će pragmatičnu vrijednost te će biti upotrebljivi praktičarima (u prvome redu odgojiteljima, učiteljima, pedagozima i rehabilitatorima) za dizajniranje razvojno primjerenog okruženja te studentima kao potporanj u promišljanju o kompleksnosti teškoće i građenju osobnih kriterija interkulturalizma.

autobiografija ; djeca s teškoćama u razvoju ; identitet ; interkulturalizam ; inkluzija

nije evidentirano