hrvatski

Višestruko vrijedna "Zavičajna rapsodija"

„Zavičajna rapsodija“ obuhvaća četiri ciklusa pjesama. Prvi ciklus naslovljen je „Ispunjan zavit svoj“. Već u prvoj pjesmi Nikić evocira idilična sjećanja iz djetinjstva.Kamen je čest motiv u Nikićevoj poeziji. Kamen je i u snu i u oku i u kamenu, okamenjeni pjesnik čeka zadnji poljubac kamena. U kamenu je pjesnikov ćaća ostavio i kosti i oči i srce ; kamen mu je i ruke lomio i znoj upijao i u zagrljaj ga zauvik primija. U Nikićevoj poeziji odjekuje krik kamena ; gore i kamen i trava i zemlja ; od kamena do kamena zvuk zvona s visokog tornja muklo bije. U širokom spektru motiva u pjesmama Zdravka Nikića susreću se i socijalni motivi. Treći ciklus pjesama naslovljen je „Materine priče“. Te je legende autor versificirao. Prva među tim pjesmama je „Crveno jezero“. Ta je legenda nadahnula i druge velikane pisane riječi, primjerice, Josipa Eugena Tomića i Petra Gudelja. Eshatološke predaje pripovijedaju o potresnom pojavljivanju ubijene tek rođene vanbračne djece, umrle nekrštene djece i ubijenih odraslih osoba. Ubijena i umrla nekrštena djeca pojavljivala su se noću, kriveći se u bijelim haljinicama sa svijećom u ruci. U zapadnoj Hercegovini tu djecu nazivaju krivljavcima, u istočnoj Hercegovini drekavcima, u dubrovačkom kraju tintilinićima ili tintama. Taj motiv je u Nikićevj pjesmi „Duboki dolac“. Eshatološke predaje govore i o pokojnicima koji su se ustajali iz groba jer nisu ispovjedili sve grijehe. Među tim predajama je i ona o bilom lovcu koji je na svetu misu došao s puškom o ramenu i psom. Kad je svećenik dizao Tijelo i krv lovac je vidio zeca, uzeo pušku i opalio. Svećeniku je od straha ispala hostija i kalež. Svećenik ga je prokleo i od tada se bili lovac ukazuje uz lavež psa.Mikrotoponim „Božina glavica“ baštini ime po pobijenim svatovima tek vjenčanih Bože i Kate. Presreli su ih Turci i htjeli odvesti mladu begu da s njim provede prvu bračnu noć. Zametnuo se boj i mladenci i svi svatovi su izginuli.U Ružićima iznad Nikića kuća, na putu prema Drinovcima, kod Doca, postoji mjesto koje se i danas naziva Križ. Na tome se mjestu nalazi grob za koji tamošnji žitelji pričaju kako je u njemu ukopan prosjak koji je stradao od nevremena i ljudske zloće. Grob je sazidan suhozidinom u obliku sanduka, a od zapada postavljen je isklesan kameni križ, po čemu je mjesto i dobilo ime. Taj grob uređuju pobožne žene i hodočaste mu kada žele obaviti neki zavjet.

poezija ; materine riječi ; versificirane legende

nije evidentirano