hrvatski

Uloga znanosti u očuvanju kritično ugrožene pasmine Međimurski konj

Posljednjih dvadesetak godina u svijetu se sve više naglašava važnost očuvanja izvornih pasmina naročito u kontekstu genske raznolikosti i potencijala u proizvodnji hrane. Nažalost, uvođenje moderne tehnologije, mehanizacije i visokoproduktivnih pasmina dovele su do drastičnog smanjenja populacije pojedinih izvornih pasmina, što se u Hrvatskoj najbolje očituje na primjeru međimurskog konja i turopoljske svinje. Upravo je međimurski konj tipičan primjer "žrtve" industrijalizacije poljoprivrede. Današnja populacija međimurskog konja u Hrvatskoj iznosi svega četrdesetak grla od čega je uzgojno (rasplodno) valjano nešto više od dvadesetak grla. FAO i EAAP smatraju kritično ugroženom pasminom populaciju efektivne veličine manje od 50 grla, a u slučaju međimurskog konja efektivna veličina populacije iznosi 12. Kako bi se pasmina sačuvala od izumiranja, u siječnju 2009. znanstvenici Agronomskog i Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Udrugom uzgajivača međimurskog konja – Međimurec samoinicijativno započinju projekt očuvanja međimurskog konja pod nazivom "Očuvanje i unapređenje uzgoja međimurskog konja". Obzirom da se radi o kritično ugroženoj pasmini, osnovna ideja bila je da se u projekt uključe znanstvenici iz različitih područja agronomske i veterinarske struke, posebno oni s iskustvom u radu na terenu. Projekt je multidisciplinaran i sastoji se iz nekoliko cjelina koje se međusobno nadopunjuju: povijest pasmine, arheozoologija, genetika, zdravlje, reprodukcija, uzgoj, selekcija i promocija pasmine. Na temelju rezultata istraživanja napravljen je plan koji treba osigurati povećanje populacije međimurskog konja iznad granice kritične ugroženosti. Upravo na primjeru međimurskog konja vidljiva je važna uloga znanosti odnosno znanstvenika u očuvanju i zaštiti kritično ugroženih pasmina.

međimurski konj; znanost; očuvanje

nije evidentirano