hrvatski

Mogući ciljevi uzgoja autohtonih pasmina goveda, ovaca i koza u Srbiji i Hrvatskoj

Od svih država nastalih na području bivše Jugoslavije, Srbija i Hrvatska imaju najviše sličnosti u pogledu zootehničkih i gospodarskih uvjeta u kojima se organizira stočarska proizvodnja. Međutim, ta sličnost nije očita samo u pogledu intenzivne stočarske proizvodnje, već i u činjenici da u obje zemlje egzistiraju više ili manje slične autohtone pasmine goveda (Buša i podolsko govedo), ovaca (cigaja i pramenka) i koza (balkanska i hrvatska šarena koza). Zajedničko obilježje navedenih autohtonih pasmina je da su uglavnom uzgojene u malim i/ili zatvorenim populacijama, što nameće potrebu definiranja specifičnih ciljeva i programa uzgoja. U odnosu na komercijalne uzgojne programe, uzgojni program za autohtone pasmine treba optimizirati na način da se poboljšavaju specifične osobine ili skupine svojstava te osigura postizanje i održavanje dostatne veličine populacije radi izbjegavanja potencijalne opasnosti koja može nastati s porastom udjela srodstva u populaciji. S druge strane, genetski napredak izvornih pasmina direktno utječe na razvoj proizvodne održivosti te pridonosi poboljšanju života u rubnim ruralnim područjima. U radu se raspravlja o potencijalnim uzgojnim ciljevima za izvorne pasmine goveda, ovaca i koza u Srbiji i Hrvatskoj te mogućnostima za njihovu provedbu na nacionalnoj i regionalnoj razini.

uzgojni cilj ; uzgojni program ; animalni genetski resursi ; Srbija ; Hrvatska

nije evidentirano