hrvatski

Metateorijski vidik znanosti o društvu

Autor polazi od pretpostavke prema kojoj suvremena znanost, osobito društveno-humanistička, treba posebnom samorefleksijom i samoanalizom ispitivati svoju postojeću teorijsko-metodologijsku strukturu, paradigme i načela, da bi tako omogućila i svoj daljnji razvoj. To je temeljna zadaća i smisao znanstvene (pa i sociologijske) metateorije (Ritzer, 1997.). Svaka prava društvena teorija kao theoria (umsko motrenje biti pojavnoga) sadrži, naime, i jedan nadiskustveni, filozofijski ostatak, budući da se ne može do kraja empirijski provjeriti. To su opće pretpostavke i shvaćanja o naravi i biti društva, čovjeka i povijesti od kojih polaze sve relevantne teorije društva aksiomatske, konceptualne, empirijske i paradigmatske (Afrić, 1989.) te ostale teorije (Čaldarović, 1990.). Ta teorijska povezanost znanosti o društvu sa socijalnom filozofijom, filozofijom povijesti i filozofijskom antropologijom ima i svoje metodologijske reperkusije. One se, prije svega, očituju u potrebi vlastite uporabe i transcendentalne metode, kao i ostalih općih metoda mišljenja, u sociologiji i o sociologiji, ako želi biti opća i globalna znanost o društvu, s trajnom humanističkom aktualnošću i dignitetom, a ne samo ograničena, fragmentarna, empiristička, teorijski neosmišljena i efemerna sociografija.

znanost o društvu; sociologija; teorijsko-metodologijska struktura; pretpostavke razvitka

nije evidentirano