hrvatski

Značajke krškog vodonosnika izvora Veličanke na Papuku

Uvod Vodoopskrbni sustav Po`e{; ; tine temelji se na vodozahvatima podzemne vode iz aluvija rijeke Orljave i prirodnih izvora po obodu gorskih vodonosnika Papuka. Na podru~ju Papuka za vodoopskrbu su zahva}; ; eni izvori Bo`ji zdenac, Veli~anka, Mala Veli~anka i Stra`emanka. Zbog svog prostornog i hipsometrijskog polo`aja, kao i ~injenice da u minimumu daju oko 40 L/s vrlo kvalitetne podzemne vode, ovi izvori imaju velik zna~aj, a posebno u su{; ; nim ljetnim razdobljima. U posljednjih pet godina Hrvatske vode su inicirale i financirale niz hidrogeolo{; ; kih istra`ivanja na pojedinim dijelovima masiva Papuka, koja su imala za cilj zahva}; ; anje dodatnih koli~ina podzemne vode. Dio tih istra`ivanja izveden je i na priljevnom podru~ju ve}; ; zahva}; ; enih izvora Veli~anke iMale Veli~anke. Premda istra`ivanja jo{; ; nisu zavr{; ; ena, ovdje su prikazane nove spoznaje vezane uz geolo{; ; ku gra|u i hidrogeolo{; ; ke odnose u njihovom zale|u. Geolo{; ; ka gra|a Podru~je Papuka vrlo je slo`ene geolo{; ; ke gra|e. Najzna~ ajniji vodonosnik predstavljaju vapnenci i dolomiti srednjeg trijasa koji izgra|uju sredi{; ; nje dijelove masiva. Ove su naslage okru`ene trijaskim kvarcitima i razli~itim paleozojskim klasti~nim, metamorfnim i magmatskim stijenama. Potencijalno priljevno podru~je izvora Veli~anke nedvojbeno se nalazi unutar karbonatnih stijena koje izgra|uju glavni greben masiva Papuka. Budu}; ; i da je sam vodozahvat izveden na kontaktu vodonepropusnih slejtova i filita karbon- permske starosti i slabo propusnih kvarcnih pje{; ; ~enjaka permotrijasa, smatrano je da se napajanje izvora odvija posredno, kroz kvarcne pje{; ; ~enjake, koji formiraju slabije propusnu barijeru izme|u izvora i glavnog karbonatnog vodonosnika. Istra`na bu{; ; otina PV-1 dubine 150 m izvedena uz cestu Velika-Jankovac neposredno iznad izvora pokazala je bitno druga~iju situaciju (KUHTA & STROJ, 2006). Ispod 31 m kvarcnih pje{; ; ~enjaka bu{; ; otina je u{; ; la u srednjetrijaske vapnence. Prema litolo{; ; kim karakteristikama stijena u intervalima 31–64 i 119–150 bu{; ; eno je kroz anizi~ke vapnence (T2 1), a u intervalu 64– 119 m bu{; ; otina je pro{; ; la kroz vapnence ladinika (T2 2). Ovim je nedvojbeno dokazano da se izvor Veli~anke napaja izravno iz karbonatnih naslaga sredi- {; ; njih dijelova masiva Papuka. Hidrogeolo{; ; ke zna~ajke izvora Izvor Veli~anka nalazi se na pribli`no 512 m n.m., u boku doline istoimenog potoka. Vodozahvat izgra|en 1972. godine, danas je zatrpan obru{; ; enim blokovima i u njega nije mogu}; ; e u}; ; i, pa su hidrolo{; ; ka mjerenja uspostavljena u mjerno regulacijskoj komori nekoliko kilometara nizvodno. Na osnovi podataka prethodnih istra`ivanja i novijih mjerenja mo`e se konstatirati da u ekstremno su{; ; nim godinama minimalna izda{; ; nost izvora Veli~anke opada do 10 L/s. Tijekom prosje~nih hidrolo{; ; kih godina mogu se o~ekivati minimalne izda{; ; nosti u rasponu od 20 do 25 L/s, a u razdobljima velikih voda najve}; ; a zabilje`ena izda{; ; nost dosegnula je 260 L/s. Dinamika istjecanja iskazuje znatne oscilacije (odnos zabilje` enih ekstremnih izda{; ; nosti izvora je 1:26), te brzu reakciju na oborine, posebno u uvjetima dobre saturacije podzemlja. Analiza hidrograma pokazuje tipi~ne kr{; ; ke karakteristike izvora uz koeficijent recesije u rasponu 0, 012– 0, 013 (STROJ & KUHTA, 2007). U sklopu hidrogeolo{; ; kih istra`ivanja 2006. godine nad izvorom Veli~anke izveden je istra`no- eksploatacijski bu{; ; eni bunar BV-1 dubine 100 m. Pokusno crpljenje izvedeno je u razdoblju od 20. do 22. prosinca 2006. godine, u uvjetima izrazito niskih voda. Zbog pote{; ; ko}; ; a u vodoopskrbi program crpljenja znatno je skra}; ; en. Prema nalazima tako izvedenog testa, transmisivnost stijenske mase u okolici bu{; ; otine kre}; ; e se u rasponu od 5, 66  10–3 do 5, 04  10–3 m2/s, a hidrauli~ka vodljivost u rasponu od 9, 96  10–5 do 8, 95  10–5 m/s. Tijekom konstantnog crpljenja s koli~inom od 16, 5 L/s u trajanju od svega 6:30 sati, protok izvoraVeli~anke pao je na 2 L/s. Dakle, sam izvor i ispitivani zdenac davali su ukupno 18, 5 L/s uz sni`enje u zdencu od 3, 8 m. Budu}; ; i je na po~etku ove faze testiranja izda{; ; nost izvora Veli~anke iznosila oko 14, 4 L/s mo`e se konstatirati da je crpljenjem ostvareno pove}; ; anje dotoka od 4, 1 L/s. Zbog kratkog trajanja testa, rezultate ovog testa treba uzeti s rezervom. Zanimljivo je da tijekom pokusnog crpljenja nisu zabilje- `ene nikakve promjene izda{; ; nosti na izvoru Male Veli~anke 4. Hrvatski geolo{; ; ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 207 Knjiga sa`etaka – Abstracts Book koji je davao konstantnih 2, 1 L/s. Ovaj podatak kao i prethodno utvr|ene razlike kemijskog sastave vode, razlike u aktivnosti tricija, te zna~ajne razlike u temperaturi vode (Veli- ~anka 9, 5 °C, Mala Veli~anka 10, 8 °C ; KUHTAet al., 2004), pokazuju da se unato~ blizini, izvor Male Veli~anke napaja iz zasebnog sliva. Kako je ve}; ; konstatirano priljevno podru~je Veli~anke smje{; ; teno je na karbonatnim naslagama sredi{; ; njeg dijela masiva Papuka. Budu}; ; i se iz tog vodonosnika napajaju i drugi zna~ajni izvori poput Dubo~anke i Tisovca, a vjerojatno i Stra`emanke, na ju`noj, te Jankovca na sjevernoj strani masiva, granice sliva Veli~anke zasad nisu poznate (KUHTA & BRKI], 2003 ; KUHTA, 2006). Prvi korak u tom smjeru je trasiranje ponora Uviraljke (800 m n.m.), koji se nalazi na sjevernim padinama vr{; ; nog dijela grebena, izme|u vrha Papuka i Iva~ke glave, na kontaktu karbonata i vodonepropusnih paleozojskih migmatita. Trasiranje je izvedeno 22.3.2007. godine pomo}; ; u 3, 5 kg Na- floresceina (uranin) i prvo je takvo istra`ivanje na podru~ju Papuka. Zbog geolo{; ; ke situacije i ~injenice da se Uviraljka nalazi na sjevernoj strani Papuka, pojava trasera o~ekivana je prvenstveno na izvoru Kova~ica. Naime, ovaj se izvor nalazi 3, 17 km isto~no od ponora na nadmorskoj visini od 540 m, a javlja se na liniji istog kontakta karbonata i vodonepropusnih sijena (u ovom slu~aju donjotrijaskih klastita) na kojoj je i sam ponor. Premda se otjecanje u tom smjeru ~inilo vrlo logi~nim, traser se pojavio samo na izvoru Veli~anke. Prva pojava trasera u koncentraciji od 0, 0014 mg/L zabilje- `ena je na uzorku uzetom 36 sati nakon ubacivanja. S obzirom da je Veli~anka od ponora udaljena 3, 11 km proizlazi prividna brzina toka od 2, 27 cm/s. Maksimalna koncentracija trasera od 0, 3103 mg/L zabilje`ena je na uzorku od 26.03. u 6 sati, dakle 86 sati nakon ubacivanja. Prividna brzina toka do pojave maksimalne koncentracije iznosila je 1 cm/s. Prema izvedenom prora~unu na Veli~anki je isteklo oko 3, 008 kg boje, odnosno pronos trasera bio je 86 %. Na izvoru Mala Veli~anka traser se nije pojavio, {; ; to potvr|uje pretpostavke o njenom napajanju iz zasebnog sliva. Zaklju~ak Provedena hidrogeolo{; ; ka istra`ivanja pokazala su da se izvor Veli~anke napaja izravno iz karbonatnog vodonosnika sredi{; ; njih dijelova masiva Papuka. Analiza hidrograma pokazuje tipi~ne kr{; ; ke karakteristike izvora uz koeficijent recesije u rasponu 0, 012–0, 013. Kr{; ; ke karakteristike vodonosnika potvr|uju i prividne brzine toka utvr|ene tijekom trasiranja (2, 27 cm/s), a koje su na razini naj~e{; ; }; ; ih vrijednosti zabilje`enih u na{; ; em kr{; ; u. Priljevno podru~je Veli- ~anke se`e do kontakta s vodonepropusnim naslagama na sjevernim padinama Papuka, ali mu bo~ne granice nisu poznate.

krš; hidrogeologija; izvor Veličanka; Papuk

nije evidentirano