hrvatski

Implikacije uvrštavanja prava na pristup informacijama javnog sektora u Ustav Republike Hrvatske

Nedavnom Promjenom Ustava Republike Hrvatske u ustavni je tekst izrijekom uvršteno jamstvo prava na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti. Tim povodom analiziraju se osnovne teorijske postavke o regulaciji prava na pristup informacijama, obrazloženje Prijedloga Promjene Ustava, novosti do kojih je došlo u normiranju pretpostavki za ograničenje navedenog prava, odnos s ustavnim pravom na sigurnost i tajnost osobnih podataka te poziciju spram ostalih ustavnih prava i sloboda, kao i utjecaj novih ustavnih odredbi na važeće zakonodavstvo na području informacijskoga upravnog prava. Izričito ustavno normiranje bitno je izmijenilo „regulacijsku perspektivu“ na području prava na pristup informacijama javnog sektora. Do donošenja Promjene Ustava, sadržaj tog prava bio je ograničen na ono što je izrijekom normirano u (međusobno često neusklađenim) zakonima. Novim stavkom 4. u članku 38. Ustava, pravo na pristup informacijama javnog sektora (osim pristupa osobnim podacima) najvišim pravnim aktom postavljeno je kao opće pravilo, dok zakonom može biti samo ograničeno, uz Ustavom propisane pretpostavke.

pravo na pristup informacijama; Ustav Republike Hrvatske

nije evidentirano