Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Radništvo i propaganda: «socijalističko takmičenje» u Hrvatskoj 1945. – 1952. (CROSBI ID 361849)

Ocjenski rad | doktorska disertacija

Anić, Tomislav Radništvo i propaganda: «socijalističko takmičenje» u Hrvatskoj 1945. – 1952. / Vranješ Šoljan, Božena (mentor); Radelić, Zdenko (neposredni voditelj). Zagreb, Filozofski fakultet u Zagrebu, . 2010

Podaci o odgovornosti

Anić, Tomislav

Vranješ Šoljan, Božena

Radelić, Zdenko

hrvatski

Radništvo i propaganda: «socijalističko takmičenje» u Hrvatskoj 1945. – 1952.

U hrvatskoj historiografiji postoji vrlo malo radova poslijeratne tematike koji izlaze izvan okvira političke povijesti. S obzirom na tu činjenicu problem socijalističkog takmičenja predstavlja marginalnu temu. Količina i dostupnost izvora potrebnih za rekonstrukciju teme svojom oskudnošću to i potvrđuju. Usprkos tomu cilj je ove radnje bio objasniti fenomen socijalističkog takmičenja i način na koji se kroz propagandna sredstva utjecalo na stvaranje radnog entuzijazma kod radništva u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskoga rata. Proces preobrazbe ekonomske, političke i društvene sfere života provođen je izuzetno intenzivno, jer je moralo doći do strukturnih promjena s obzirom na radikalnu promjenu sustava iz kapitalizma u socijalizam. Zaostajanje za razvijenim svijetom bilo je nasljeđe prve Jugoslavije, a sve njene negativnosti htjele su se premostiti socijalističkim konceptom što je podrazumijevalo prije svega dokidanje privatnog vlasništva, čitavim nizom zakonskih mjera, kako bi se stvorila osnova za gradnju novoga društvenoga poretka koncentracijom sve raspoložive imovine u državnom vlasništvu. Pomanjkanje strojeva i alata nadomještalo se u velikoj mjeri pokretom socijalističkog takmičenja što je za rezultat imalo pojavu udarnika, novatora i racionalizatora. Nepostojanje ili vrlo mali udio strojnog rada moglo se jedino nadomjestiti fizičkim radom. Čovjek je na taj način postao glavni činitelj privrednog razvoja. Upravo navedeno nasljeđe, privredne zaostalosti, bilo je isto tako i odlika SSSR-a, uzora svih istočno europskih zemalja pa tako i Jugoslavije, u kojemu je manjak kvalitetnih alata i strojeva u odnosu na zapadnu Europu i SAD nadomještan favoriziranjem teškoga fizičkog rada. Razradu koncepta socijalističkog takmičenja započeo je Vladimir Iljič Lenjin, a nastavio Josif Visarionovič Staljin, čije su se ideje preko mnogih tiskanih brošura „izvozile“ u zemlje istočnog bloka među kojima je Jugoslavija bila prva zemlja koja je preuzela navedeni koncept. Glavna karakteristika takmičenja u Jugoslaviji, kao uostalom i u SSSR-u, bilo je inzistiranje na povećanju proizvodnje, poboljšanju kvalitete rada i sniženju troškova proizvodnje. Osnovne se elemente socijalističkog takmičenja postizavalo jačanjem radne discipline, uvođenjem radnih normi, usavršavanjem načina rada, usavršavanjem alata i strojeva, štednjom sirovina i materijala. Svi navedeni elementi teško su bili ostvarivi na praktičnoj razini, ali su se koristili u propagandne svrhe puneći novinske naslovnice i članke. Socijalističko je takmičenje shvaćeno kao metoda pomoću koje će radništvo učiniti preobrazbu privrednog i kulturnog života na bazi socijalizma. Prve godine po svršetku rata provedene su u grozničavom jurišanju za stvaranjem materijalnih pretpostavki povećanja industrijske proizvodnje kako bi se došlo do općeg blagostanja. Socijalističkim se takmičenjem isto tako stvarao kult rada. Ono je trebalo postati zamašnjak privrednog razvoja. Od 1950. godine pokret za visoku produktivnost rada sve je manje zastupljen na stranicama dnevnoga tiska pri čemu je vidno splašnjavanje prvotnog entuzijazma. Propaganda je na javno mnijenje u istraživanom razdoblju utjecala putem: pisane riječi, plakata, govora, masovnih skupova, manifestacija, demonstracija, motiva na poštanskim markama i novcu, tiska, agitacijskih grupa na radilištima, radija i filma. U svakoj su prigodi poruke odaslane prema publici imale najčešće obilježje fanatičnog utopizma. Koliko god se htjelo pomoću propagande socijalističkog takmičenja i rada utjecati na aktivniji angažman radnika tome se nije uspjelo. Posebno su naglašena sljedeća propaganda sredstva: plakati, novac i poštanske marke. Prvi su predstavljali najvažnije promidžbeno sredstvo, jer je svaka ideologija bez obzira na to o kojoj se političkoj orijentaciji radilo, posebice u dvadesetom stoljeću, računala na plakat kao važno propagandno sredstvo. Poštanske marke i novac motivima i simbolima rada kojega su u najvećoj zastupali samo su potvrđivali i promovirali osnovne smjernice državnoga puta. U vremenu i okolnostima nakon Drugoga svjetskog rata propagiranje rada i socijalističkog takmičenja poslužilo je novoj vlasti da profilira ideološke zamisli socijalizma, no protokom vremena očito je zamiranje ideje, a stvarni rezultati dugoročno nisu ostavili nekog velikog traga, što se ubrzo očitovalo u sve manjoj zastupljenosti u tisku. Nakon formalne predaje poduzeća radnicima donošenjem Osnovnog zakona o upravljanju državnim privrednim poduzećima i višim privrednim udruženjima od strane radnih kolektiva polovicom 1950. godine sve se više počelo otvoreno debatirati o svrsishodnosti takmičenja. U tom su smislu postojale dvije struje, stara koja je željela zadržati postojeće stanje i nova koja je bila za ukidanje socijalističkog takmičenja. Potonji su smatrali kako je takmičenje s obzirom na nove uvjete nepotrebno jer će ekonomski uvjeti, prije svega zakon ponude i potražnje, razviti borbu poduzeća na tržištu. U prilog toj tezi isticalo se kako je tada implementirani platni sustav materijalno stimulirao svakog radnika, pa tako i čitav kolektiv, na veće zalaganje na radu, te je dotadašnji u najvećoj mjeri nematerijalni, sustav nagrađivanja, postao nepotreban. Takmičenje od 1950. do 1952. godine postaje sve manje zastupljeno na stranicama tiska, prema čemu možemo zaključiti kako je njegova učinkovitost i korisnost u samim poduzećima smanjena, a njegov propagandni učinak shodno tomu postaje sve manji. Naposljetku, može se konstatirati kako je socijalističko takmičenje prije svega imalo propagandni značaj. Dokaz za to našao se u činjenici što je kod određenog broja poduzeća koja uopće nisu imala organizirano takmičenje postotak proizvodnje premašivan za tridesetak posto. Uspješnost poduzeća ovisila je prije svega o dobroj organizaciji posla i načinu upravljanja. Rezultati socijalističkog takmičenja služili su slavljenju radnika i radnih postignuća, a kroz tisak stvaran je poželjan oblik ponašanja. Naglašavanje rada kao kohezivnog društvenog elementa imalo je za svrhu stvoriti društvo u kojemu će rad predstavljati osnovni gradivni element zajednice. Rad je tako trebao postati mjerno sredstvo odnosa prema državi, a socijalističko takmičenje njegova metoda.

socijalističko takmičenje; radnici; udarnici; propaganda; Jugoslavija – Hrvatska 1945. – 1952.

nije evidentirano

engleski

Working class and propaganda "socialist competition" in Croatia 1945 - 1952

nije evidentirano

socialist competition; workers; propaganda; Yugoslavia – Croatia; 1945 – 1952

nije evidentirano

Podaci o izdanju

364

01.04.2010.

obranjeno

Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj

Filozofski fakultet u Zagrebu

Zagreb

Povezanost rada

Povijest