Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Possessiones, castra et comites: Posjedi i gradovi u vlasti knezova Babonića u Pounju u 13. i 14. stoljeću (CROSBI ID 568665)

Neobjavljeno sudjelovanje sa skupa | neobjavljeni prilog sa skupa | međunarodna recenzija

Kekez, Hrvoje Possessiones, castra et comites: Posjedi i gradovi u vlasti knezova Babonića u Pounju u 13. i 14. stoljeću // Grad hrvatskog srednjovjekovlja: Vlast i vlasništvo Zagreb, Hrvatska, 15.11.2010-16.11.2010

Podaci o odgovornosti

Kekez, Hrvoje

hrvatski

Possessiones, castra et comites: Posjedi i gradovi u vlasti knezova Babonića u Pounju u 13. i 14. stoljeću

Nakon što su 1321. godine od lokalnog plemićkog kupili posjed Ostrožac knezovi Babonići su uskoro na tom mjestu izgradili utvrdu podno koje se razvilo neko naselje. Naime u ispravi iz 1330. godine Ostrožac je opisan i kao utvrda i naselje. U tom naselju vrlo vjerojatno su živjeli različiti obrtnici i trgovci, ali i brojni službenici knezova Babonića. U ovome izlaganju nastojat ću pretežito na osnovu malobrojnih sačuvanih pisanih izvora utvrditi vrijeme i okolnosti nastanka naselja podno tvrdih plemićkih gradova u dolini rijeke Une, te odgovoriti na pitanje njihovih strateških pozicija na srednjovjekovnom putu dolinom rijeke Une. Sve češće pretvaranje naturalnih u novčana podavanja na slavonskim feudalnim vlastelinstvima u 14. stoljeću iz kojih proizlazila potreba kmetova ali i slobodnoga stanovništva da svoje proizvode prodaju i tako dođu do gotova novca, potaknulo je vlastelina da na svojim posjedima nastoji pokrenuti trgovinu. Lokalna trgovina u kojoj na trgove svoju robu donose podložnici pojedinog vlastelinstva, više nije bila dovoljna osnova za razmjenu pa se tržište nužno otvaralo i stranoj robi bilo u povremenoj ili stalnoj razmjeni na određenom prostoru. U namjeri povećanja prihoda sa trgova na svojim posjednima, odnosno podno svojih utvrđenih gradova, i knezovi Babonići potiču trgovinu širih razmjera u domeni svoje vlasti pozivajući i strane trgovce. Jedan od najvažnijih srednjovjekovnih trgovačkih putova koji je prolazio velikim dijelom preko posjeda knezova Babonića bio je put dolinom rijeke Une. Naime, uz dolinu rijeke Vrbasa i dolina rijeke Une bila je još od antičkih vremena jedan od vrlo važnih prometnih i komunikacijskih pravaca od Panonske nizine prema istočnoj obali Jadrana. Ovaj prometni pravac dobio je na važnosti od kraja do 2. stoljeća, tj. od vremena kada je na širim prostorima oko rijeke Japre, Sane i Une, u sjeverozapadnoj Bosni, industrija željeza doživjela svoj procvat. Naime, razni kameni natpisi, te nalazi novca i keramike s tih prostora svjedoče o kontinuiranoj rudarskim aktivnostima od posljednjeg desetljeća 1. do početka 5. stoljeća, s time da je vrhunac te rudarske aktivnosti bio period od kraja 2. do početka 4. stoljeća. Grubo obrađena željezna rudača transportirana je dolinom Une te dalje preko današnje Zrinske gore u antičku Sisciju gdje su se nalazile talionice željeza. Uočivši važnost kontrole barem dijela unskoga puta knezovi Babonići su već početkom 13. stoljeća pribavili posjed Vodičevo na desnoj obali rijeke Une. Nastojeći osigurati svoj posjed te ostvariti što bolju kontrolu nad tim dijelom unskoga puta Babonići postepeno dograđuju prvobitno naselje. Pa se tako Vodičevo već 1269. godine spominje kao utvrđeni plemićki grad (castrum). Štoviše, Babonići su 1249. godine kupili posjed Poljanu smještenu na samom ušću rijeke Une u Savu, tj. na mjestu gdje se unski put spajao sa starim antičkim putem koji je išao dolinom Save. U bliskoj vezi s tim posjedom bila važna skela kod današnje Bosanske Gradiške na mjestu na kojem se još od antički vremena (antički Servitium) prelazila rijeka Sava, a prema vijestima iz 1295., Babonići su je do te godine držali. Krajem sedmoga desetljeća 13. stoljeća, nakon što je knez Dionizije I. postao župan Pseta i Poljane, a kasnije nakratko i slavonskim banom, (X) Babonići su preuzeli utvrdu Pset (kasnija Krupa) i posjed Timporov otok (kasnija Otoka).O političkom utjecaju knezova Babonića na tom prostoru svjedoči i podatak da je plemićki rod iz Donje Jamnice prihvatio 1283. godine zaštitu kneza Radoslava I. Nakon što su 1285. godine Babonići preuzeli i župansku službu u Sanskoj županiji i taj je prostor ušao u njihovu političku i ekonomsku domenu. I konačno, kao što je već rečeno, nakon što su 1321. godine od lokalnog plemićkog roda Sičana kupili posjed Ostrožac knezovi Babonići su uskoro na tom mjestu izgradili utvrdu. Znajući da su Babonići bili rodbinski vezani s knezovima Kostajničkim, ta da su početkom 14. stoljeća ostvarivali prava ubiranja prihoda s trga u Dubici tada najznačajnijem naselju u donjem toku rijeke Une, očito je da su Babonići do prvih desetljeća 14. stoljeća ostvarili političku i ekonomsku prevlast nad gotovo čitavim dijelom unskoga puta od grada Ostrošca pa sve do ušća Une u Savu, čemu je svakako pogodovala činjenica da su knezovi Stjepan V. i Ivan I. iz roda Babonića početkom 14. stoljeća na duže vremena obnašali gotovo nasljednu bansku službu u srednjovjekovnoj Slavoniji. Knezovi Babonići su nastojali potaknuti rast trgovine na njihovim posjedima garantirajući sigurnost putujućih trgovaca. Tako su se još 1278. godine knezovi Stjepan IV. i Radoslav I. pred zagrebačkim biskupom Timotejem između ostalog obvezali da će štiti sigurnost svih trgovaca koji se kreću cestama koje prolaze njihovim posjedima. Štoviše, kako bi potaknuli ekonomski rast na svojim posjedima Babonići su nastojali privući i strane trgovce, u prvom redu Mlečane. Tako je tadašnji slavonski ban Stjepan V. Babonić u kolovozu 1310. godine poručio Mlečanima da njihovi trgovci mogu slobodno putovati i trgovati po području gdje se rasprostire njegova vlast. Slično je nešto kasnije učinio i njegov brat Ivan I., kasniji slavonski ban, koji je 20. siječnja 1317. godine poručio pismom iz Zadra da mletački trgovci mogu slobodno trgovati po krajevima gdje se prostire njegova banska vlast, kao i po područjima u koje drže njegovi prijatelji, te im je kao garanciju sigurne trgovine predao listinu. Nakon što je novi slavonski ban Mikac 1327. godine slomio političku moć knezova Babonića, oni su u nekoliko narednih godina izgubili gotovo sve svoje posjede u srednjovjekovnoj Slavoniji osim posjeda i gradova u dolini rijeke Une. Štoviše, taj će prostor postati jezgra državine knezova Baobnića u narednim vremenima sve do pada tih prostora u osmanske ruke sredinom 16. stoljeća. Promet ljudi i roba dolinom rijeke Une pogodovao je razvoju naselja na tom srednjovjekovnom putu. Tako se u povijesnim izvorima često spominju razna naselja, vrlo vjerojatno trgovaca i obrtnika. uz utvrđene gradove (castra) poput Otoke, Vodičeva, Ostrošca, Krupe ili Blagaja. Primjerice, još 1266. spominje se trg (forum) u blizini utvrde Vodičevo, sa kojega su prihodi pripadali knezovima Babonićima. Sličan je slučaj i sa Ostrošcem koji je u ispravi iz 1330. godine opisan i kao utvrda i naselje (...locum castri Ostrosecz vocatum…). Nadalje, i plemićki grad Blagaj pružao je zaštitu obližnjem trgovištu u Japri, s kojega su prema ispravi iz 1313. godine knezovi Babonići ubirali prihode. Štoviše, u popisu se župa Zagrebačke biskupije koji je 1334. godine sastavio Ivan arhiđakon gorički, spominje župna crkva Svetoga Juraja u Blagaju, koja je krajem 14. stoljeća postala hodočasničko središte u koje se hodočastilo o blagdanu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, te je stoga 10. svibnja 1418. godine knez Ladislav Blagajski zamolio papu Martina V. na saboru u Konstanci da udjeli oprost svima koji hodočaste u Blagaj. Moguće je da se oko te crkve podno Blagaja razvilo neko naselje obrtnika i trgovaca. U svome radu o tvrdom gradu Blagaju Ivo Bojanovski naslikao je tlocrt župne crkve podno Blagaj, sačuvane doduše samo u temeljima, te napomenuo da je na tome mjestu pronašao mnoštvo ulomaka tanke srednjovjekovne cigle ugarske provenijencije, što svakako ukazuje da se oko te crkve podno plemićkoga grada Blagaja razvilo značajnije naselje. Sličan je slučaj podgrađa utvrde Zrin koje se razvilo oko zrinske župne crkve Blažene djevice Marije smještene u udolini podno utvrde Zrin, na mjestu kasnije župne crkve Svetoga Križa. Možda ponajbolje svjedočanstvo dvojnih pozicija (plemićka utvrda i njeno podgrađe, tj. naselje obrtnika i trgovaca) je Krupišićev crtež Krupe iz 1530. godine, koji je doduše nastao nešto kasnije ali vjerno prikazuje situaciji koja je odgovora razvoju utvrđenog plemićkog grada i njegova podgrađa iz sredine 14. stoljeća. Na prikazu se jasno vidi utvrđeni plemićki grad na kamenoj glavi podno kojega se na otoku posred Une nalazilo podgrađe. Glavni je ulaz u grad bio kroz kvadratnu kulu na zapadnoj strani, dok je danas vidljiv glavni ulaz kroz kvadratnu kulu na jugoistočnoj strani vrlo vjerojatno građenoj nakon osmanskog zauzimanja Krupe. Ispod grada, na otoku posred rijeke Une, prikazano je naselje, očito trgovište, koje je uživalo zaštitu tvrdoga grada. Do naselja preko rijeke Une vodila su dva mosta. Jedan prema lijevoj obali rijeke, a drugi prema desnoj, tj. do utvrđenog grada Krupe. Utvrda Krupa se svakako gradila u nekoliko faza. Vrlo vjerojatno je na strmoj stijeni u proširenju kanjona rijeke Une, ponad ušća rječice Krušnice, prvo sagrađen kameni podzid sa drvenom palisadom. Takva gradnja odgovarala bi burgovima srednjovjekovne Slavonije građenima do kraja 12. stoljeća, koji su uglavnom bili rodovska ili županijska sjedišta. Baš kako i kod srednjovjekovne Krbave, tj. Udbine, porastom važnosti naselja polagano se umjesto drvene branič-kule gradi ozbiljniji kameni objekt sa vanjskim obrambenim zidovima, u čijoj se sigurnosti razvija trgovište, baš kao što je to prikazano na prikazu Krupe iz 1530. godine. Tijekom 14. stoljeća, tj. u vremenu kada je Krupa doživjela gospodarski rast pod okriljem sigurnosti knezova Babonića, vrlo je vjerojatno na otočiću posred rijeke Une sagrađeno naselje štićeno ne samo obližnjom čvrstom utvrdom nego i brzom vodom rijeke Une. Nažalost, na otoku posred Une nisu vršena nikakva arheološka iskapanja pa nije moguće potvrditi položaj podgrađa niti dobiti podatke o njegovoj veličini. Dobar primjer za ocrtavanje predmeta trgovine na trgovištima podno plemićkih gradova u dolini rijeke Une donosi isprava iz 1397. godine. U ispravi su opisana mnoga zlodjela koja su učinili podložnici kneza i zagrebačkog kanonika Stjepana Blagajskog na posjedima kneza Pavla Zrinskog u zadnja dva desetljeća 14. stoljeća. Tako se spominje da su 1388. godine ljudi kneza Blagajskog opljačkali su dvojicu trgovaca i jobagijona kneza Pavla Zrinskoga koji su išli trgovati na trg podno utvrde Brumen. Iz popisa opisanih otuđenih predmeta moguće je u grubim crtama razaznati kojom se robom trgovalo na trgovištu podno utvrđenih plemićkih gradova na širem prostoru oko rijeke Une. Tom je prigodom trgovcima Sebastijanu i Stanislavu otuđeno četrdeset bala kunovine, te pedeset bala druge kože, potom jednu balu lisičje kože, kao drugu robu kao što su košarice, kolani i razne kesice, ukupne vrijednosti od 48 zlatnih florena i 60 solida. Kako je riječ o proizvodima koje se može podijeliti u dvije skupine, tj. na proizvode od koža divljih životinja, i na očito obrtničke proizvode, moguće je da su Sebastijan i Stanislav zapravo bili trgovci preprodavači robe sa vlastelinstva Zrin. Oni su kožu otkupljivali od podložnika kneza Pavla Zrinskoga te ih preprodavali na obližnjem trgu podno Brumena. S druge strane, proizvodi poput košara i raznih kesica svjedoče o tome da su u Zrinu postojali obrtnici koji su proizvodili predmete vrlo vjerojatno lošije kvalitete za potrebe stanovništva okolnog područja. O urbanom razvoju naselja u dolini rijeke Une svjedoče i osnutci franjevačkih samostana u Krupi i Otoci. Franjevci kao red izrazito urbanog karaktera sagradili su 1357. godine svoj samostan u Ivanskoj neposrednoj Otoke na poziv kneginje Ane Ortembruch, supruge kneza Dionizija II. Babonića. Kneginja Ana navodi da će u slučaju dolaska braće franjevaca na zemlji predviđenoj za gradnju crkve sagraditi zvonik i podići zvono, no što je još važnije, obećala je sagraditi kuće i nužne radionice. Očito je dolazak franjevaca značio dodatni zamah urbanizacije naselja podno plemićkoga grada Otoke. Osim toga, sredinom 14. stoljeća franjevci su sagradili svoj samostan i u Krupi koji se pak spominje u popisu fra Bartola Pizanskog, te je spadao u Grebensku kustodiju. U zaključku se može reći da se na osnovu malobrojnim sačuvanim povijesnim podatcima može tvrditi da su se tijekom 14. stoljeća podno utvrđenih gradova knezova Babonića u dolini rijeke Une razvijala naselja trgovaca i obrtnika. Tome je svakako pogodovao razvoj trgovine na važnom srednjovjekovnom putu dolinom rijeke Une koji je spajao istočno-jadransku obalu sa Panonskom dolinom, kao i čvrsta vlast knezova Babonića nad mnogim posjedima i gradovima na srednjem i donjem tijeku rijeke Une.

plemićki grad; srednjovjekovlje; Slavonija; plemićki rod Babonića; rijeka Una; 13. i 14. stoljeća

nije evidentirano

engleski

Possessiones, castra et comites: estates and towns owned by the Babonić family in the valley of the river Una in the thirteenth and fourteenth centuries

nije evidentirano

fortified town; Middle ages; Slavonia; noble kindred of Babonići; river Una; 13th and 14th centuries

nije evidentirano

Podaci o prilogu

nije evidentirano

nije evidentirano

Podaci o skupu

Grad hrvatskog srednjovjekovlja: Vlast i vlasništvo

pozvano predavanje

15.11.2010-16.11.2010

Zagreb, Hrvatska

Povezanost rada

Povijest