hrvatski

Fizikalna medicina kao oblik terapije poremećaja temporomandibularnog zgloba (TMZ) – javnozdravstveni pristup

Uvod. Muskuloskeletalni poremaćaji u stomatognatskom sustavu nazivaju se temporomandibularni poremećaji (TMP). TMPsu skup funkcijskih poremećaja žvačnih mišića i temporomandibularnih zglobova (TMZ-a). Glavnina njihove dijagnostike i terapije u domeni je stomatologa, iako još uvijek svi stomatolozi, a ni liječnici nisu educirani prepoznati kliničke znakove TMP i dijagnostiku te planirati učinkovitu i svrsishodnu terapiju. Cilj. Primjenom metoda fizikalne medicine praćen je terapijski učinak na smanjenje bolova TMZ-a i poboljšanja funkcije stomatognatskog sustava. Metode. Od 2006. do 2009. u dijagnostičko-terapijski tretman uključeno je 60 pacijenata s poremećajem TMZ-a (medijan dobi 36, 6 godina u rasponu od 14 do 78 godina ; 91, 7% ženskoga, a 8, 3% muškoga spola). Kliničkom dijagnostikom postavljena je inicijalna dijagnoza, koja je definitivno potvrđena magnetskom rezonancijom. Pacijenti su liječeni fizikalnim metodama koje su obuhvaćale i specifični kinezioterapijski tretman po Schulteu. Bol u temporomandibularnog zgloba mjerena je AVS od 0 do 10. Rezultati. Utvrđene su pojedinačne dijagnoze anteriornog pomaka diska u 73, 3%, osteoartitis u 5% i obje dijagnoze u 21, 7% pacijenata. Pokazala se je statistički signifikanta razlika u liječenju temporomandibularne boli nakon fizikalnog tretmana (Wilcoxonov test parova z=6, 38 s p<0, 001) . Medijan boli pri kretnjama mandibule bio je 6.25 prije i 2, 01 nakon fizioterapije. Zaključak. U Hrvatskoj ima relativno malo reprezentativnih epidemioloških podataka i studija o TMP. Naša istraživanja pacijenata kao i primjena optimalne radiološke dijagnostike početni su temelj za suvremeno planiranje zdravstvene zaštite pacijenata s TMP. Važna je primjena magnetske rezonancije je u provjeri kliničke dijagnostike, odnosno kliničkoga stanja u odnosu na kliničke simptome i znakove te u evaluaciji incijalne terapije. Neliječenje TMP stvara i nesigurnost samoga pacijenta što može narušti njegovo psihičko zdravlje. Ciljanom organizacijom zdravstvene usluge pacijentima s TMP i edukacijom u okviru javnog i privatnog zdravstva postiglo bi se optimalno korištenje zdravstvenih ekonomskih resursa. Najvažniji terapijski cilj treba biti analgezija, a ovoje je istraživanje pokazalo važan potencijal fizikalne terapije u uspostavi pune funkcije TMZ-a.

temporomandibularni zglob; fizikalna terapija

nije evidentirano