hrvatski

Potresni rizik i pojačanje građevina

Potresni rizik je očekivani stupanj oštećenja građevina nakon potresa. Ukazalo se na problem “mekog” kata u starim ali i novijim građevinama koji predstavlja veliku opasnost, jer je jedan od osnovnih uzročnika rušenja građevina u potresima. Građevine oštećene potresom treba sanirati tako da im se osigura ista ili veća nosivost od one koja je bila prije potresa. Nekim starijim zgradama je pregrađivanjem uz odstranjenje nosivih zidova toliko smanjena nosivost da im je ugrožena čak i stabilnost na vertikalna opterećenja, a da se i ne govori o nosivosti na sile potresa. Nestručno adaptirane zgrade prve se ruše u potresima. Ojačanja zgrada moraju se izvesti tako da potres najjačega intenziteta može uzrokovati oštećenja ali ne i rušenje građevine. Obnova ili sanacija podrazumijeva radove na dovođenju zgrade u stanje kakvo je bilo i prije njena oštećenja. Osnovno svojstvo koje mora osigurati ojačanje jest, postojećoj konstrukciji znatnije povećati duktilnost, tj. mogućnost da bez većih oštećenja pretrpi veće deformacije. Navodi se i pojam -Neodgovorno projektiranje- gdje -jak- projektant nameće svoj pogrešni koncept vertikalne i horizontalne nosivosti (zbog estetskih, funkcionalnih i drugih razloga) -slabom- statičaru ili revidentu. Posebno se ukazalo na zidane konstrukcije, nearmirane i armirane, kao i na dopuštenu katnost i omjere površine zidova u ovisnosti o seizmičkim zonama. Prikazane su karte seizmičkih intenziteta: Hrvatske, Zagreba, zatim pogreške u projektiranju i adaptaciji zgrada, te sanacije kule Lotršćak u Zagrebu (1980) i zgrade Središta hrvatskih sveučilišta u Dubrovniku (1992).

potresni rizik; pojačanje građevina

nije evidentirano