hrvatski

Slučaj Giuseppea Nogarija (1699. – 1763.): osobni stil i estetski kanoni prilagođeni slikarskim vrstama

Venecijanski slikar Giuseppe Nogari, učenik Antonia Balestre (Verona, 1666. – 1740.), proslavio se je svojim „teste di carattere“. Riječ je o alegorijskim prikazima prirodnih pojava, apstraktnih pojmova, ljudskih osobina i drugoga, najčešće u vidu vremešnih, oronulih žena ili muškaraca, prikazanih u poprsju i opremljenih prikladnim atributima. Nogari je bio miljenik brojnih venecijanskih, ali i europskih aristokrata, bogatih trgovaca i sakupljača, a njegova su se djela ponekad kupovala i na „neviđeno“. Slikareva fama kao majstora alegorijskih glava i danas je prisutna u krugovima trgovaca umjetnina i kolekcionara. No, paralelno uz ovu prilično plodnu svjetovnu produkciju, Nogari je tijekom svoje karijere izradio i nekoliko djela sakralne tematike od kojih je svakako najcitiranija oltarna pala iz venecijanske crkve Santa Maria Gloriosa dei Frari, nastala 1755., a koja prikazuje Čuda blaženog Josipa Kopertinskog. Analiza ovog djela mi je omogućila da slikaru pripišem još dvije slike sakralne tematike: jedna se nalazi u Chioggi, a druga u Labinu. Smatram da se Nogariju ili njegovoj radionici može približiti i jedna mala oltarna pala što se čuva u Sakralnoj zbirci Franjevačkog samostana u Zadru. Krajnje je iznenađujuća činjenica da je ovaj slikar, ovisno o tome je li slikao „testa di carattere“ ili djelo sakralne tematike, koristio dva radikalno različita načina slikanja, ali i estetska pristupa. Izlaganje će se baviti uzrocima ove dihotomije i načinom na koji je slikar reagirao na vanjske poticaje, kako one estetske, tako one sasvim svjetovne prirode.

Giuseppe Nogari; "teste di carattere"; sakralno slikarstvo

nije evidentirano