hrvatski

Krvoločne zvijeri ili prirodno bogatstvo - utjecaj medija na stav javnosti prema velikim zvijerima

Predatorski način prehrane velikih zvijeri (medvjed, vuk i ris) od davnina uzrokuje sukob ovih vrsta i čovjeka. Kao posljedica toga sve tri vrste su tijekom 19. i 20. stoljeća izumrle u većem dijelu Europe. Gubitak i fragmentacija staništa, izrazito smanjeni broj ili potpuni nestanak plijenskih vrsta, te organizirani progon, ubijanje svim sredstvima i nagrađivanje od strane države najvažniji su uzroci pada brojnosti velikih zvijeri kako u Europi, tako i u Hrvatskoj. Euroazijski ris potpuno je nestao s područja Dinarida krajem 19. stoljeća, a vratio se 1973. reintrodukcijom iz Slovačke u Sloveniju. Hrvatska populacija vukova je krajem 1980-tih godina procijenjena na 30 do 50 životinja, dok se smatra da je populacija medvjeda svoju najnižu brojnost imala 1950-ih. Vuk i medvjed, iako svedeni na vrlo nisku brojnost, nisu nestali iz naših krajeva i populacije su se do danas postupno oporavile. Medvjed je u Hrvatskoj lovna vrsta, a veličina populacije se procjenjuje na oko 1 000 životinja. Vuk i ris su strogo zaštićene životinjske vrste. Smatra se da je populacija risa opet dovedena pred sam rub opstanka s procijenjenom populacijom u Hrvatskoj od najviše 40 do 60 životinja. U toj situaciji gubitak tek par reproduktivnih ženki može značiti izumiranje vrste. Veličina populacije vuka se danas procjenjuje na preko 200 jedinki, a od 2005. godine je dopuštena strogo kontrolirana odstrjelna kvota određenog broja životinja. Unatoč velikoj brojnosti populacija medvjeda u Hrvatskoj uzrokuje minimalne štete, uglavnom na poljoprivrednim kulturama. Većina javnosti ima pozitivan stav prema medvjedu, a među lovcima je cijenjen kao kvalitetna i skupocjena lovna divljač. Napadi risa na domaće životinje izuzetno su rijetki, no prehrana srnama uzrokuje negativne stavove dijela lovačke javnosti prema risu. Vuk je u pogledu šteta najproblematičnija vrsta velikih zvijeri u Hrvatskoj, prvenstveno zbog značajnog broja napada na stoku na području zaleđa Dalmacije. No i prehrana lovnim vrstama – srnama i jelenima, uzrokuje negodovanje kod velikog dijela lovaca. Nasreću, napadi velikih zvijeri na ljude u Hrvatskoj iznimno su rijetki i posljednjih 40-ak godina zabilježeno je nekoliko izoliranih napada vukova (životinje zaražene bjesnoćom) ili medvjeda (majke u obrani mladih, susreti s životinjama problematičnog ponašanja navikle na hranu iz ljudskih izvora) i to bez smrtnih posljedica. Stav opće javnosti prema velikim zvijerima povezan je sa štetama koje te vrste uzrokuju i razinom općeg znanja o biologiji i ugroženosti vrste, a značajnu ulogu u tome imaju i mediji. Internet, televizija i novine važan su izvor informacija za širu javnost temeljem kojih se oblikuju stavovi. Nažalost često smo svjedoci pogrešno prenošenja i interpretiranja znanstveno utemeljenih činjenica. Senzacionalističko izvještavanje o štetama koje uzrokuju vukovi, preuveličavanje ozbiljnosti ozljeda prilikom napada medvjeda na čovjeka te neprimjereno tumačenje znanstvenih činjenica o reintrodukciji risa mogu poticati negativne stavove javnosti prema velikim zvijerima. Najvažniji je njihov utjecaj na lovce jer na taj način mediji posredno mogu utjecati na porast krivolova i ugroziti opstanak vrste. Suprotno tome, pozitivno komuniciranje o vrijednostima prirodnih bogatstava potiče pozitivan stav i moguće aktivno sudjelovanje u zaštiti prirode. Predstavljanje velikih zvijeri kao prirodnog bogatstva, a ne krvoločnih zvijeri, može doprinijeti i prepoznatljivosti te turističkoj ponudi Hrvatske. Također, mediji mogu imati važnu ulogu u podizanju razine svijesti o suživotu s velikim zvijerima, te metodama prevencije šteta. Komunikacija s javnosti je prepoznata kao jedan od ključnih elemenata zaštite i učinkovitog upravljanja u Planovima upravljanja (gospodarenja) sve tri velike zvijeri. Stoga se periodično provode i istraživanja stavova i znanja javnosti o velikim zvijerima. Znanstvenici i nadležne državne institucije imaju važnu ulogu u komunikaciji s javnosti putem medija, te odgovornost pravovremeno i prikladno informirati o rezultatima znanstvenih istraživanja, ali jednako tako i reagirati na neistinite informacije.

velike zvijeri; mediji

nije evidentirano