hrvatski

Javni spomenici, radovi zagrebačkih arhitekata, u Kupinovu, Novom Slankamenu i Vezircu kod Petrovaradina

Druga polovica 19. stoljeća vrijeme je podizanja brojnih javnih spomenika po cijeloj Europi budući da se sa širenjem nacionalnih ideologija intenzivira potreba za komemoriranjem važnih osoba i događaja iz prošlosti. Sličan je proces obilježio i Hrvatsku. Javnih spomenika velikih dimenzija u hrvatskom historicizmu bilo je doduše relativno malo ponajprije zbog malene količine sredstava koji su se tu svrhu mogli izdvojiti. Sve do Prvog svjetskog rata gotovo da se ne može naći reprezentativniji i veći spomenik od zagrebačkog Jelačićevoga, koji stoji kronološki (podignut je 1864.-1865.) na samom početku spomeničke historicističke plastike u nas. Javni spomenici historicizma mogu se podijeliti u tri glavne skupine – spomenike kojima dominira skulptura (najčešće jedna, katkada skulpturalna skupina), zatim skulpturalno – arhitektonske te arhitektonske. Čisto arhitektonska skupina spomenika najzanimljivija nam je u ovom tekstu budući da mu pripadaju sva tri javna spomenika koje su projektirali i izveli zagrebački arhitekti u istočnom dijelu Srijema. Spomenici predstavljaju zanimljiva ostvarenja kasnog historicizma. Od tri spomenika dva su očuvana do danas (slankamenski i petrovaradinski) te pripadaju među rijetke sačuvane javne spomenike toga razdoblja i u hrvatskoj i u srpskoj arhitekturi. Dva su spomenika djela hrvatskih učenika bečkog arhitekta Friedricha Schmidta – spomenik u Kupinovu Martina Pilara (1889.) i spomenik na Vezircu (1902.) Hermana Bolléa (jednog od najvažnijih hrvatskih arhitekata kraja 19. i početka 20. stoljeća) dok je treći, najreprezentativniji, u Novom Slankamenu iznad Dunava (1892.), djelo Hektora Eckhela, profesora na zagrebačkoj Obrtnoj školi i dugogodišnjeg Bolléovog suradnika, pa u osnovi potječe iz istoga konteksta. Spomenik u Kupinovu podignut je u čast preminulom prestolonasljedniku Rudolfu u godini njegova samoubojstva kako bi se komemorirao njegov posjet Obedskoj bari, gdje je lovio 1885. godine. Riješen je u neorenesansnom stilu. Spomenik kod Novog Slankamena podignut je u čast velike pobjede austrijske vojske nad Osmanlijama 1691. godine. Glavni pokrovitelj njegovog podizanja bio je vojvoda Wilhelm od Baden-Badena čiji je predak Ludwig vodio austrijsku vojsku u toj bici. Spomenik je podignut 1892. i ima oblik obeliska postavljenog na četiri stupca. Između stupaca postavljen je sarkofag s natpisima u kojima se komemoriraju događaji iz 1691. godine. Riješen je u neorenesansnom stilu. Spomenik ne Vezircu podignut je 1902. u čast pobjede austrijske vojske (kojom je zapovijedao Eugen Savojski) nad Osmanlijama 1716. godine. Zove se križem Eugena Savojskog zbog specifičnog oblika koji ima. Sva tri spomenika izveli su zagrebački majstori, uglavnom iz Obrtne škole.

Martin Pilar; Hektor pl. Eckhel; Hermann Bollé; Eugen Savojski; Rudolf Habsburg; Kupinovo; Novi Slankamen; Petrovaradin; historicizam; neorenesansa; neogotika; javni spomenik

nije evidentirano