hrvatski

Sarkofag Maksimijane Emilije iz Siska

Komplicirane društvene i političke okolnosti na prostoru Hrvatske dovele su do relativno kasnog prepoznavanja arheološke problematike. Problem će biti prepoznat i kvalitetno riješen u drugoj polovici 19. stoljeća osnivanjem lokalnih arheoloških društava. Međutim, do tada je već nanesena znatna šteta, u smislu otuđivanja i premještanja, starinama kojima je hrvatsko tlo obilovalo. U tu grupu spada i sarkofag Maksimijane Emilije, koji je po mnogo čemu specifičan, kako za sisačko, tako i za šire područje. Otkrila ga je pisana ostavština Mijata Sabljara, navodeći tek u zaglavlju crteža sarkofaga mjesto pronalaska. Sarkofag, prema tipologiji, spada u skupinu sarkofaga B. 1., tip s arkadama i tabulom, dok je u ikonografskom smislu višestruko specifičan. Na prednjoj strani sarkofaga prikazani su Eros i Psiha u krajnje ritmičnom i nježnom i plahom dodiru, uz prenaglašen i do sada bez sličnog prikaza, „lom“ Erosove noge. Bočne strane sarkofaga ukrašene su reljefnim prikazom Perzeja i Andromede (s desne) i Perzeja i Meduze (s lijeve strane). Ono što se tu izdvaja kao neuobičajeno jest izratito kovrčava kosa svih likova, dok je na prikaz Meduze, također, do sada bez sličnih prikaza, a svodi se na personifikaciju u obliku Kretske božice zmija. Sve navedeno upućuje na zaključak o postojanju bogatijeg i educiranijeg sloja siscijanskog stanovništva, koji nije isticao svjetovna zanimanja na spomenicima ovakvog tipa. Naznaka je to filozofski orjentiranog građanskog sloja, preko kojega će dolazeće kršćanstvo lako pronaći slijednike, iako se ono ne nazire u Maksimijaninom sarkofagu. Međutim istaknute su vrijednosti poput odanosti, ljubavi i brige, bez isticanja osobne važnosti i funkcija koje su imali za života, a sigurno je, prema stilu i kakvoći ukrasa, te općem izgledu sarkofaga, da nisu bili siromašni. Klesarsko umijeće, ako je suditi prema Sabljarovu crtežu, vrlo je pedantno i visoko rangirano, pa ovaj primjerak treba ubrojiti u najljepše sa sisačkog područja. Sam natpis u tabuli neuobičajeno je dugačak, ispisan pravilnim slovima, ali nejednakih dimenzija. Obzirom na imensku formulu, epigrafičke, ikonografske i društvene pokazatelje sarkofag je najsigurnije datirati u prvu polovicu 3. st.

Siscia; Sisak; 19. stoljeće; arheološka istraživanja; rimski sarkofag Maksimijane Emilije

nije evidentirano