hrvatski

Parčićev zemljovid otoka Krka iz 1865. godine

Ime Dragutina Antuna Parčića (Vrbnik, 1832. – Rim, 1902.) ponajviše je poznato među jezikoslovcima, leksikografima i liturgičarima. Međutim, ovaj svestrani redovnik-franjevac trećoredac glagoljaš, svećenik i znanstvenik na mnogim je područjima ljudskoga interesa ostavio svoga traga i ujedno originalnog prinosa. Tako se uz sve drugo bavio fotografijom, florom, faunom, astronomijom, ali i kartografijom. Između ostalog pokrenuo je 1875. u glavotočkom samostanu i tiskaru pod imenom ''Serafimski tisak'' (Serafinski tisak) gdje je sam izrađivao slova i štampao letke i brošure. Parčić se školovao u rodnom Vrbniku, potom u samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša u Glavotoku, zatim u Krku i Zadru. Na Glavotoku 1854. polaže redovničke zavjete, a na Uskrs 1855. slavi mladu misu u samostanu u Prvić Luci na otoku Prviću kod Šibenika. Red franjevaca trećoredaca sporazumno napušta 1876. te postaje svjetovnim svećenikom i odlazi za kanonika u hrvatski Zavod sv. Jeronima u Rimu. Širokoga zanimanja, velikoga enciklopedijskog znanja i sposobnosti Parčić je cijeloga svoga života bio angažiran na različitim područjima znanosti, a po ocjeni kako suvremenika tako i stručnjaka svoje je životno djelo ostvario u Rimu izdavanjem glagoljičkog Misala (Rim'ski misal' slavên'skim' ezikom' – Missale Romanum Slavonico idiomate) 1893. godine. Iako je planirao svoj povratak na Krk i aktiviranje u radu tada najavljene Staroslavenske akademije kao njezina predsjednika u tome ga je spriječila smrt. No, puno godina prije toga, odnosno kada je 1864. imenovan odgojiteljem i učiteljem u bogoslovnoj školi samostanskih trećoredaca u Krku Parčić je bio je primoran napustiti samostan na Školjiću (Galevac) kod Preka na otoku Ugljanu kojem je tada bio gvardijan i vratiti se na svoj rodni otok. U danom trenutku to mu je bilo vrlo teško jer je morao prekinuti i(li) odgoditi započete poslove u Zadru. Unatoč tomu u Krku ostaje do 1867. godine, ali će i kasnije opet biti dodijeljen krčkom samostanu. Tada se, osim redovitim obvezama u školi i samostanu, a bio je i tajnik svoje provincije, posebno posvećuje prirodoslovno-matematičkim znanostima, a što je između ostaloga rezultiralo i jednim zanimljivim radom izravno vezanim za otok Krk. Naime, u knjižnici samostana franjevaca trećoredaca-glagoljaša sv. Franje u gradu Krku danas se čuva velika karta otoka Krka. Prvotno je visjela na zidu u samostanskom hodniku, a sada je smotana i spremljena u knjižnici kako bi se zaštitila od mogućih oštećenja. Karta je izrađena u mjerilu 1 : 20 000 s koordinatnim sustavom kvadrata veličine 26 x 26 mm. Njezine dimenzije iznose u visinu 242 cm, a u širinu 210 cm. Karta je učvršćena s gornje i donje strane letvama, a u njezinu se desnom gornjem kutu nalazi kasnije izrađeni naslov sljedećeg sadržaja: Ovu je kartu nacrtao 1865. god. O. DRAGUTIN A. PARČIĆ * 26. svibnja 1832. u Vrbniku † 25. prosinca 1902. u Rimu ___________ Mjerilo 1:20.000 U svojoj 33. godini života Parčić se dakle okušao u kartografiji. Izradio je veliku zemljopisnu (stručno gledajući topografsku) kartu otoka Krka tako da je njezine pojedine dijelove crtao na manjim papirima, a potom iste slagao i lijepio na veliku podlogu koju je činio tvrđi papir. Kartu je izradio crnim tušem, a obalni pojas sjenčanjem plavim tušem, a istim je tušem naznačio i vodene površine na samom otoku. Osim naziva mjesta i predjela posebno je marljivo bilježio ceste i putove, klance i dražice, luke i pristaništa, rječice i potoke, zaljeve, uvale i rtove. Naznačavao je i raspored kuća, te vrstu tla. Na karti su posebno detaljno obrađena područja Vrbnika, Dubašnice i Šotoventa, ali i drugi dijelovi otoka, a što možemo povezati s činjenicom kako je Parčić najbolje znao svoj rodni vrbnički kraj, ali i Dubašnicu i Štotvento koji je dobro upoznao za vrijeme svoga redovničkog života u Glavotoku. Koja je to karta autoru poslužila kao predložak – na temelju koje je pak radio projekciju svoje karte – ostaje otvoreno pitanje. No, to je svakako morala biti neka tiskana austrijska karta iz druge polovine 18. odnosno prve polovine 19. stoljeća, a koja je mogla nastati kao rezultat topografskih i katastarskih premjera otoka Krka vođenih iz Beča u sklopu tzv. druge sustavne topografske i katastarske franciskanske izmjere. Ako se vratimo samo nekoliko stoljeća unatrag i usporedimo kartografske prikaze otoka Krka tada nam pažnju mogu privući sljedeći kartografi: Wolfgang Lazius (1514. – 1565.), Giovanni Francesco Camocio (druga pol. 16. st.), Ivan Klobučarić Dubašljanin (1545/1550. – 1605/1606.), Martin Stier (1630. – 1669.), Giacomo Cantelli da Vignola (1643. – 1695.), Vincenzo Maria Coronelli (1650. – 1718.), Giovanni Maria Cassini (1745. – o. 1824.), Dragutin Seljan (1810. – 1848.) i dr. U odnosu na ta kartografska prikazivanja otoka Krka Parčićeva karta zauzima istaknuto mjesto jer se vrsnoćom izrade teško može usporediti s bilo kojom do tada nacrtanom kartom otoka Krka, a može čak parirati i onim tiskanim. Doduše, njegova karta vjerojatno u matematičkom smislu nije, odnosno nije ni mogla biti najtočnija u svim svojim pojedinostima pa da bi je kao takvu mogli uspoređivati primjerice s detaljnim austrijskim vojnim kartama (tzv. specijalkama), ali zato ona ulazi u skupinu najvećih karata otoka Krka ikad izrađenih. Usuđujemo se ustvrditi i najvećom – dakako s izuzetkom suvremenih satelitskih karata koje mogu biti uistinu različitih veličina. U trenutku svoga nastanka suvremena, a danas prava povijesna karta otoka Krka, ovo Parčićevo kartografsko djelo predstavlja važan izvor za proučavanje rasporeda naselja i komunikacija jer bilježi stanje sredine 19. stoljeća kada su neka, danas izumrla sela, bila živa (npr. Šugare, Miholjice, Semenji), a ceste i putovi prohodni i korišteni. Sve su to prvorazredni izvor i za ekopovijest. Budući je Parčićeva karta ispisana tušem, koji je vremenom izblijedio, danas je ona u relativno slabom stanju (izblijeđena) unatoč tomu što je 1990. godine bila restaurirana u Zavodu za kartografiju u Zagrebu. Spomenimo najzad i to da je o Parčićevoj karti otoka Krka iz 1865. godine do danas jedino fra Anđelko Badurina detaljnije govorio odnosno pisao u zborniku radova znanstvenog skupa o Dragutinu Antunu Parčiću koji je bio održan 1992. u Zadru i Galevcu (''Nepoznati Parčić'', Antun Dragutin Parčić – hrvatski jezikoslovac i glagoljaš /zbornik/, Novaja i Vet'haja, br. 4, Zagreb 1993, također objavljeno i u: Zadarska smotra god. XLII, br. 3, Zadar 1993). Karta otoka Krka iz 1865. godine vrijedan je kartografski i povijesni spomenik našega otoka te svjedočanstvo nastojanja, sposobnosti i znanja jednoga našeg istaknutog jezikoslovca i glagoljaša – Dragutina Antuna Parčića.

Dragutin Antun Parčić; zemljovid; Krk

nije evidentirano