Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Antonomazija - figura kulturnog pamćenja (CROSBI ID 569347)

Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | domaća recenzija

Nikolić, Davor ; Grgić, Ana Antonomazija - figura kulturnog pamćenja // Sedmi znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem Istraživanja govora : Knjiga sažetaka / Lazić, Nikolaj ; Liker, Marko ; Mildner, Vesna (ur.). Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2010. str. 51-52

Podaci o odgovornosti

Nikolić, Davor ; Grgić, Ana

hrvatski

Antonomazija - figura kulturnog pamćenja

U antičkoj se retorici i poetici terminom antonomazije označavala zamjena vlastitoga imena općom imenicom (apelativom), atributom ili perifrazom. Od XVII. stoljeća, pod utjecajem nizozemskoga retoričara Gerardusa Vossiusa, antonomazija se shvaća i kao zamjena apelativa ili skupa određenih osobina vlastitim imenom. Ova novija podvrsta naziva se stoga i vosijanskom antonomazijom, za razliku od tzv. prave ili antičke. Prava se antonomazija postiže upotrebom apelativa koji u određenoj kulturi jednoznačno upućuje na zamijenjeno vlastito ime (npr. Filozof za Aristotela ili Gospodin za Boga), odnosno upotrebom perifraze koja ima isti takav status (npr. grad pod Marjanom za Split ili sigetski junak za Nikolu Šubića Zrinskog). Vosijanska je pak antonomazija trop koji jednu ključnu značajku pojedinog vlastitog imena (npr. Judinu izdaju, Twiggynu mršavost ili razvratnost Sodome i Gomore) prenosi na osobe, mjesta ili događaje koji ostvaruju istu tu značajku. Ona se stoga nužno oslanja na kolektivno kulturno pamćenje arhetipskih mitoloških, povijesnih, biblijskih i književnih osoba ili mjesta (vlastitih imena općenito). U novije se vrijeme takve antonomazije grade i na vlastitim imenima iz svijeta popularne kulture (film, televizija, šport, glazba). Budući da vosijanske antonomazije podrazumijevaju poznavanje veza između zamijenjenih osobina i vlastitog imena, one nerijetko postaju frazemi. Često se događa da dugotrajna upotreba pojedinih antonomazija stvori leksikalizirane antonomazije, tj. eponime (mecena, žilet, penkala, tesla i sl.). Cilj ovoga istraživanja bio je pokazati sličnosti i razlike u upotrebi obaju tipova antonomazija kod govornika starije i mlađe dobi. Početna je pretpostavka da će dvije skupine pokazati određene razlike u upotrebi pojedinih vlastitih imena, odnosno da će pojedinim vlastitim imenima pripisivati različite oznake. Ispitivanje je provedeno s pomoću upitnika u kojem su podjednako zastupljene i prave i vosijanske antonomazije.

retorika; trop; antonomazija; kulturno pamćenje; frazem; eponim

nije evidentirano

engleski

Antonomasia - A Figure of Cultural Memory

nije evidentirano

rhetoric; trope; antonomasia; cultural memory; phrase; eponym

nije evidentirano

Podaci o prilogu

51-52.

2010.

objavljeno

Podaci o matičnoj publikaciji

Lazić, Nikolaj ; Liker, Marko ; Mildner, Vesna

Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Podaci o skupu

Znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem "Istraživanja govora" (7 ; 2010)

predavanje

09.12.2010-11.12.2010

Zagreb, Hrvatska

Povezanost rada

Filologija