hrvatski

Đilasovci u Hrvatskoj i hrvatska historiografija

Autor je prikazao hrvatske historiografske radove koji se bave liberalizacijom u KPJ u Hrvatskoj u prvoj polovici 1950-ih godina, razdobljem koje je obilježeno sukobom s Informbiroom, uvođenjem sustava samoupravljanja i deklarativnim mijenjanjem KPJ od naredbodavne državne stranke u savjetodavnu stranku koja bi postala mjesto suočavanja različitih ideja u cilju izgradnje komunističkog društva. Liberalizacija SKJ povezuje se s imenom Milovana Đilasa, koji je u saveznom dnevniku Borba s prijedlozima o demokratizaciji zemlje i borbi protiv birokratiziranog državnog sustava i monopolne uloge SKJ otišao dalje od onoga što je zamislio vrhovni autoritet, generalni sekretar SKJ Josip Broz Tito. U Hrvatskoj su slična zalaganja za javne rasprave, nastup više kandidata na izborima, otvorene kandidature mimo, pa i protiv želja političkih tijela, poput SKJ i SSRN, najviše došle do izražaja u tjedniku Naprijed, a ''đilasovština'' se, osim članovima uredništva poput Berta Črnje, Dušana Diminića, Tome Đurinovića, Ljube Grubora, Stjepana Šeparovića, Petra Šurana, Hrvoja Šarinića i Živka Vnuka, pripisivala i ravnatelju političke škole SKH Gušti Šprljanu, Ljubi Drndiću, kandidatu s građanske liste u izbornom kotaru Poreč – Buzet, te Mili Joki, kandidatu građanske liste u Dvoru. Svi su oni nakon smjenjivanja Đilasa i usporavanja procesa liberalizacije SKJ i države politički i društveno marginalizirani, da bi se neki od njih tek u kasnijim razdobljima vratili na manje utjecajne društvene položaje. Autor je u radu obuhvatio historiografske radove znanstvenog tipa, enciklopedijske jedinice, zbirke dokumenata i sjećanja sudionika.

disidentstvo; Milovan Đilas; Hrvatska; Jugoslavija; Komunistička partija Hrvatske; Komunistička partija Jugoslavije; oporba

nije evidentirano