hrvatski

Traumatski miokarditis

Tupu traumu kod pasa, izrazito rijetko kod mačaka, može pratiti pojava traumatskog miokarditisa, zapravo sindroma aritmija, a ne upale srčanog mišića. Točan patogenetski mehanizam nastanka posttraumatskih aritmija nije u potpunosti poznat, no pretpostavlja se da su reperfuzijska ozljeda, poremećaji u koncentraciji elektrolita, šok i poremećaj acidobazične ravnoteže od značaja u nastanku traumatskog miokarditisa. Artimije se najčešće javljaju 24 do 48 sati nakon traumi, i to preuranjene ventrikulske kontrakcije, ventrikulska tahikardija i ubrzani idioventrikulski ritam. Rjeđe se javljaju supraventrikulske aritmije i bradiaritmije. Točna dijagnoza se postavlja elektrokardiografski, a liječenje se započinje samo u slučajevima kada je životinja hemodinamički ugrožena. Lijek izbora za ventrikulske tahiaritmije je lidokain, a za supraventrikulske digoskin i diltiazem. Pse koji su pretrpjeli traumu je uputno pratiti tijekom 24 do 48 sati zbog opasnosti od razvoja traumatskog miokarditisa, a prognoza bolesti je u većini slučajeva dobra.

traumatski miokarditis; pas; mačka; liječenje

nije evidentirano