hrvatski

"Etno-sela" između očuvanja identiteta i poduzetničkog trenda

Tijekom posljednjih nekoliko godina na području Hrvatske te njezinom okruženju (Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora), zamjetan je trend intervencija u ruralnim prostorima s namjerom kombiniranog ostvarivanja novih oblika privređivanja pomoću prezentacije tradicijske arhitekture i načina življenja. Takve se intervencije izvode često na velikim površinama i u aranžmanu privatnih poduzetnika, ali bez prethodnih konzultacija bilo s kojom službom ili strukom, a pogotovo ne konzervatorskom. Stoga je izvedba takvih prezentacija prečesto etnološki pogrešna. Na temelju postojećeg stanja moguće je ustvrditi postojanje dviju vrsta ovih trendovskih intervencija: pozitivne (koje poštuju i slijede duh tradicijskoga sela i načina življenja u svojoj ekspoziciji) i negativne (koje na posve proizvoljan način stvaraju okruženje prema vlastitim zamislima). Činjenica da vlasnici takvih posjeda nazivaju takva područja „etno selima“, „eko selima“, pa čak i „etnolandom“, te da u ponudi svojih djelatnosti nude i provode i edukaciju školske djece te stranih i domaćih turista, poziva etnološku, pa i druge struke na promišljanje te pojave i mogućnosti za stručnim intervencijama na institucionalnoj razini kako bi se u suradnji s vlasnicima takvih projekata poboljšalo njihovo osmišljavanje i u začetku otklonila mogućnost zastranjivanja u prezentaciji hrvatske ruralne graditeljske i kulturne baštine.

„etno sela“ ; ruralni turizam ; graditeljska baština ; tradicijska arhitektura

nije evidentirano