hrvatski

Leksik Klimantovićeva zbornika iz 1512. g.

U radu se istražuje leksik hrvatskoglagoljskoga Zbornika fra Šimuna Klimantovića iz 1512. godine koji se čuva u Arhivu Samostana svetog Franje Ksaverskog u Zagrebu. Do danas, potpunu leksičku analizu toga njegova najvećega i najbolje očuvanoga zbornika nitko još nije u cijelosti izradio. Ta je spoznaja bila ključna u odabiru ovoga istraživanja kao i nakana da dio vrijednoga nacionalnog naslijeđa, dragocjeni primjerak glagoljske neliturgijske književnosti, ne ostane zanemaren. Cilj je bio izdvojiti rječničko blago ovoga Zbornika. Pri tome je primijenjena deskriptivna metoda. Zbornik je transliteriran, a leksemi su izdvojeni računalnom konkordancijom, posebno izrađenom za ovo istraživanje. Odabrani leksemi Zbornika opisani su unutar svih komponenata leksičkog značenja. Registrirane su leksičke jedinice koje su ovisno o sadržaju i tematici pojedinih dijelova Zbornika, predstavile govorne navike fra Šimuna Klimantovića, odnosno govornika njegova kraja i vremena, kao i funkcije leksema u toj govornoj zajednici. Istraživanje pokazuje koliko je jezik ovoga zbornika arhaičan, odn. koliko je u njemu očuvanih npr. grecizama i moravizama, kao i koliko je mlađih leksičkih utjecaja uvjetovanih ponajprije stoljetnim susjedskim jezičnim dodirima, ali i utjecajima koji su posljedica zatečenoga stanja na obalama Jadrana. Izdvojene su riječi najčešće pojavnosti te one koje su zabilježene nešto manjim brojem potvrda, ali zanimljive zbog jezika davatelja, arhaičnosti, pomaka u značenju do kojih je došlo vremenom, sačuvanosti u današnjim čakavskim govorima. Ovakav pristup obradi zbornika razjašnjava pitanje učestalosti utjecaja necrkvenoslavenizama u ovom kompilacijskom djelu namijenjenom puku. Analiza je pokazala da je leksik ovoga zbornika slojevit. Pored domaćih slavenskih riječi koje su najbrojnije i moravizama kao uglavnom zapadnoslavenskih leksema, nalazimo i mnoge posuđenice. Od onih najstarijih iz praslavenskoga razdoblja: avarskih, gotskih, iranskih, keltskih, latinskih, germanskih, zatim protobugarskih, preko latinskih, grčkih, hebrejskih, talijanskih, njemačkih, turskih, mađarskih, posuđenih u kasnijim razdobljima te konačno dalmatizama i venecijanizama. Potvrdu starine leksika Zbornika nalazimo u: • očuvanim domaćim i posuđenim praslavenskim riječima ; • očuvanosti ohridizama i preslavizama ; • očuvanosti protobugarizama (turkizama) ; • znatnom broju očuvanih moravizama ; • očuvanosti grecizama u pojedinim dijelovima. Leksik ovoga zbornika znatno je i pomlađen utjecajem narodnoga govora za što potvrdu nalazimo u: • dobroj očuvanosti dalmatizama i venecijanizama ; • talijanizmima koji su u naš sustav ušli izravno preko čakavštine ; • uplivu turcizama s najnovijim povijesnim, tj. političkim događanjima ; • germanizmima i hungarizmima ; • kroatizmima koji govore o izravnomu utjecaju govornoga jezika. Dijelovi Zbornika s obrednom crkvenom tematikom više se naslanjaju na crkvenoslavenski jezik, dok se dijelovi s tematikom novijega svjetovnijega sadržaja više naslanjaju na narodni govorni jezik, na čakavštinu.

fra Šimun Klimantović; hrvatskoglagoljski zbornici; leksik; jezično posuđivanje; crkvenoslavenski jezik; kroatizmi; adrijatizmi

nije evidentirano