hrvatski

Sreća i ekološka svjesnost – čimbenici održivog razvoja

Ekonomski je rast dugo smatran primarnim ciljem razvoja. Ipak, generalni progres kapitalizma i posebice neprimjerene promjene u okolišu utječu na reorijentaciju razvojne paradigme prema održivosti, koja obuhvaća ekonomsku, ekološku i socijalnu dimenziju. Temeljna je svrha ovog članka analiza vrijednosti, točnije sustava vrijednosti u društvu koje omogućavaju lakši razvoj i implementaciju modela održivog razvoja ; prvo teorijski, potom i empirijski na primjeru Republike Hrvatske (RH). Naglasak je pri tome stavljen na analizu ekološke komponente održivog razvoja. Ovaj članak oslanja se na vrlo popularnu granu u ekonomskoj teoriji, odnosno na ekonomsku analizu sreće. Ona se temelji na pretpostavci da sreća ne ovisi samo o ekonomskim čimbenicima, već i o drugim osobnim čimbenicima i širim vrijednostima u koje se, primjerice, može uvrstiti i kvaliteta okoliša. U ekonomskoj analizi sreće potrošač maksimira sreću te okoliš predstavlja važan element sreće. Iz navedenog se razloga potrošača, koji posjeduje prave vrijednosti, može promatrati kao ključnog faktora uspjeha modela održivog razvoja. Empirijska analiza ukazuje na dva važna zaključka: 1. potrošači u Hrvatskoj generalno nisu dovoljno educirani o ekološkim problemima, ali, 2. oni koji jesu daju veliku pozornost ekološkim elementima. Također, s aspekta budućeg razvoja i uspješne implementacije održivog razvoja, problematični su mladi ljudi u dobi od 15 do 24 godine koji su najmanje ekološki svjesni. S obzirom na takve zaključke, uloga vlade i javnih institucija u edukaciji šire javnosti o važnosti održivosti je izuzetno velika i značajna.

ekološka svjesnost potrošača; odrednice sreće; ekonomija sreće; održivi razvoj

nije evidentirano