hrvatski

Desolidarizacija hrvatskoga društva

Autori kompariraju rezultate dvaju empirijskih istraživanja u sklopu projekta Europsko istraživanje vrednota (1999. i 2008.) u odnosu na (ne)prisutnost solidarnog ponašanja u hrvatskom društvu. Nakon uvoda, u kojem se ukazuje na teološki doprinos znanstvenom proučavanju solidarnosti u hrvatskom društvu i na izostanak temeljitijeg proučavanja solidarnosti u hrvatskoj civilnoj literaturi, slijedi prema postavljenim hipotezama analiza rezultata. U četiri točke, a na osnovi dobivenih rezultata za Hrvatsku, analizira se socijalna distanca, odnos između liberalnog i etatističkog modela odgovornosti u društvu, spremnost na pomoć te percepcija hrvatskih građana o tome koliko Crkva odgovara na socijalne probleme i potrebe ljudi. U opširnom zaključku pokazuje se da su postavljene hipoteze uglavnom dokazane. Rezultati pokazuju da je u Hrvatskoj došlo do smanjenja socijalne distance samo je pitanje u kojoj mjeri, a u kojoj mjeri je ipak riječ o povećanoj indiferentnosti? Potvrđuje se također druga hipoteza, to jest da Hrvati traže veću zaštitu i angažman države. Rezultati istraživanja pokazuju da se hrvatsko društvo desolidarizira, a u vremenu pojačanja krize daljnje slabljenje solidarnosti u Hrvatskoj može biti višestruko problematično. I na kraju potvrđuje se i četvrta hipoteza da se nastavlja pad povjerenja hrvatskih građana u to da Crkva daje adekvatne odgovore na socijalna pitanja i probleme u Hrvatskoj. Usprkos trendu smanjenja solidarnosti u hrvatskom društvu i povećanja negativnih posljedica sveopće krize, Crkva preko svojega socijalnog nauka može biti učinkovitija kako u crkvenom okruženju tako i u društvu, osobito po interdisciplinarnoj dimenziji kojom se preko socijalnog nauka može doprinijeti većoj suradnji svih važnih čimbenika u društvu za opće dobro.

solidarnost; desolidarizacija; socijalna distanca; spremnost na pomoć; Crkva i socijalni problemi; socijalna zaštita

nije evidentirano