hrvatski

Rozganje – posebnost tradicijske kulture Karlovačkog Pokuplja

Solističko rozganje istaknuta je vrijednost i posebnost zavičajne baštine sjevernih predjela Karlovačke županije (užega karlovačkog te dugoreškog i ozaljskog područja). Suvrstica je ojkanja, osobita načina pjevanja dužih melodijskih ukrasa, ponegdje uz blaže, a ponegdje oštrije potresanje glasom na slogu »oj«. Izvodi se uglavnom u kratkim vokalnim oblicima čiji je tekst deseterački dvostih. Ojkanje je inače tipično za tradiciju stočarskoga stanovništva dinarskih područja Hrvatske te Bosne i Hercegovine, a njegova proširenost planinskim predjelima Bugarske, Albanije, Turske i Grčke upućuje da je vjerojatno starobalkanskog podrijetla. Budući da je bolje proučeno, ojkanje dinarskih područja (posebno dalmatinskoga zaleđa) u stručnoj se literaturi nerijetko navodi kao prototip ojkanja u cjelini. Podaci o ojkanju u središnjoj Hrvatskoj malobrojniji su i najčešće ih se tumači kao posljedicu seoba dinarskoga stanovništva tijekom 16. i 17. stoljeća. Istraživanja u Karlovačkom Pokuplju potvrdila su rozganje ponajprije u mjestima za koja nisu zabilježena veća migracijska kretanja (te se smatraju starosjedilačkima), dok se u mjestima za koja postoje izričite potvrde o doseljavanju većeg broja stanovnika uglavnom ne rozga, što govori u prilog tezi da je ovaj osebujan stil pjevanja postojao ovdje i prije seoba. Za razliku od dinarskih područja u kojima prevladavaju dvoglasni oblici, najčešće u izvedbi dvojice ili trojice pjevača, pjesme s ojkanjem (rozganjem) u Pokuplju izvode uvijek pojedinci, nerijetko naizmjence s drugim pjevačima. Na solističko izvođenje izravno upućuju i nazivi samica, posamica i posamič za pjesmu koja se (u kojoj se) rozga. Naziv rozgalica (rozganje/rozgati/rozati) u vezi je s razvedenim melizmatičnim uvodom na slogu »oj«. U radu se navode lokalni nazivi prakse rozganja, prikazuju mjesta, prigode, izvođači i funkcije ovog načina pjevanja (uspostavljanje komunikacije, izražavanje emocija, oglašavanje, komentiranje i kritika tekućih događanja), osvrće se na pojavu rozganja uz svirku i ples kao zanimljivu posebnost izvođačke prakse Karlovačkog Pokuplja te se prati sudbina rozganja, procesi njegova zamiranja od 1960-ih i obnavljanja od sredine 1990-ih, tijekom kojega je rozganje postalo jednim od ključnih simbola regionalnoga identiteta Karlovačke županije.

ojkanje; solističko rozganje; Karlovačko Pokuplje; Hrvatska

nije evidentirano