Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Renesansna skulptura i arhitektonska plastika u Zadru (CROSBI ID 362765)

Ocjenski rad | doktorska disertacija

Borić, Laris Renesansna skulptura i arhitektonska plastika u Zadru / Hilje, Emil (mentor); Zadar, Odjel za povijest umjetnosti, . 2011

Podaci o odgovornosti

Borić, Laris

Hilje, Emil

hrvatski

Renesansna skulptura i arhitektonska plastika u Zadru

Disertacija sadrži prikaz svih spoznaja, uvida, hipotezi, tvrdnji i zaključaka koji su nastali na temelju prethodnih istraživanja, koja se provode od početka XX. stoljeća do danas, te onih koje sam tijekom posljednjih nekoliko godina osobno proveo neposrednim izučavanjem sveukupnog korpusa cjelovito ili fragmentarno sačuvanih spomenika. Metodološki pristup je, osim formalne analize izvršene kroz katalošku obradu, uključivao morfološku analizu i tipološko razvrstavanje, koji je proces rezultirao datacijom i eventualnom atribucijom, te tipološko- kronološkom klasifikacijom pojedinih fenomena. U uvodnoj cjelini, nakon poglavlja u kojemu se definira stilski i prostorno-vremenski opseg istraživanja, slijedi ono s obrazloženjem metodoloških postupaka i pregledom prethodno objavljenih izvora te publicističke i znanstvene literature u kojoj su se, izravno ili posredno, razni autori osvrtali na određena pitanja koja su u fokusu interesa. Drugu cjelinu čini tek jedno poglavlje u kojemu donosim prikaz šireg društvenog i političkog okvira u kojemu se odvija renesansna kiparska i klesarska produkcija, a pomoću kojega se mogu objasniti fluktuacije u kvantiteti i kvaliteti, koje su naročito zabilježene tijekom XVI. i početkom XVII. stoljeća. Treća cjelina, u šest poglavlja, zapravo je definicija stilsko-kronoloških okvira u kojima se određeni aspekti zadarske renesansne kiparske i klesarske produkcije pojavljuju. Spoznaje iznesene u tim poglavljima nastale su na temelju saznanja obrazloženih u obradi pojedinih tema, ali su u ovom tekstu, slijedom pravila metodike izlaganja, iznesena nakon uvodnih poglavlja, a prije znanstvenih razmatranja pojedinih fenomena. Tekst četvrte cjeline usredotočen je na kiparsko oblikovanje, prateći njegove likovne manifestacije kroz stilsko-kronološke okvire, uglavnom se temeljeći na zadarskom dijelu opusa pojedinih poznatih kipara, ili – u slučajevima u kojima majstori nisu poznati – na ikonografskoj klasifikaciji. Tako se u početnim odjeljcima ovoga poglavlja analiziraju protorenesansni elementi u zadarskom opusu Jurja Dalmatinca i Andrije Alešija, a zatim i intenzivnija prisutnost ranorenesansnih stilema u opusu Petra Berčića. Do sada utvrđeni zadarski opus ovoga majstora obogaćen je novim atribucijama od kojih su neka djela ocijenjena autografima, dok su neka druga pripisana majstorima iz njegove neposredne blizine. Zasebna su poglavlja posvećena učvršćivanju atribucije reljefa sv. Stošije na odru Frani Laurani te zadarskom opusu Marka Andrijića, koji je proširen i jednom novom atribucijom. Pročišćeni ranorenesansni stil u zadarskoj je skulpturi, kao i drugdje u Dalmaciji, objavljen u djelima Nikole Firentinca i majstora iz njegova neposrednog kruga. Do sada utvrđeni zadarski opus ovoga majstora proširen je novim atribucijama njegovom dlijetu, ali i nekolicinom skulptura od kojih su lošije atribuirane nepoznatim majstorima koji, tek usput, prihvaćaju Firentinčeve inovacije, dok je čitav niz boljih, od kojih su najzanimljivije girlande s konjskim i ovnujskim glavama, ocijenjen kao djelo vrsnog majstora koji poznaje Firentinčeve donatellizme. Na te se uvide nastavlja iduće poglavlje u kojemu se na nov način ocrtava umjetnički profil Petra Meštričevića, kojega se prepoznaje kao najvrsnijeg majstora iz kruga Firentinčevih sljedbenika, s mogućnošću da su neki od festona iz prethodnog poglavlja djelo njegova dlijeta i razlog doseljenja u Zadar, u kojemu će se profilirati kao najznačajniji lokalni majstor posljednjih desetljeća XV. i početka XVI. stoljeća, a njemu ili njegovu krugu moguće je pripisati i ona djela koja pokazuju odjeke Firentinčeva stila, kao i nekolicinu ranorenesansnih reljefnih prikaza anđeoskih glavica. Slijedi kraće poglavlje posvećeno grbu Detrico ukrašenom reljefom lavlje glave, koji pokazuje brojne stileme Duknovićeva stila kojemu je hipotetski atribuiran. Opsežnije je poglavlje posvećeno zadarskom opusu Dujma Rudičića, nastalom tridesetih godina XVI. stoljeća, kojemu su, osim otprije poznatih reljefa, pridružene i neke do sada nepoznate lapide. Imena kipara koji u Zadru rade tijekom druge polovice XVI. i prvih desetljeća XVII. stoljeća uglavnom nam nisu poznata, pa je ta skulptura, prema ikonografskim, tipološkim i morfološkim karakteristikama razvrstana u skupine obrađene u poglavljima o ranorenesansnom i kasnorenesansnom grotesknom repertoaru vezanom uz stambenu i fortifikacijsku arhitekturu. Slijede poglavlja o zadarskoj skulpturi Tripuna Bokanića, u kojemu je tom majstoru pripisano jedno, do sada neatribuirano djelo, te skupini reljefnih figuralnih ukrasa koje sam pripisao Stjepanu Vickovu Bokaniću. Razmatranja o zadarskoj renesansnoj skulpturi nastavljaju se poglavljem o skupini punoplastičkih i skulptura u visokom reljefu, koji se atribuiraju nepoznatom majstoru osrednjih mogućnosti aktivnom tijekom prvih desetljeća XVII. stoljeća. Cjelinu o figuralnom skulptorskom oblikovanju završavam s dvije grupe radova koje, zbog specifičnih heraldičkih aluzija, snažnije odolijevaju stilskim utjecajima, te slijede vlastita oblikovna pravila i tendencije, a riječ je o reljefnim prikazima zadarskog zaštitnika Sv. Krševana i mletačkog krilatog lava Sv. Marka. U petoj cjelini, posvećenoj pitanjima renesansnog oblikovanja elemenata arhitektonske plastike, u prvom i drugom poglavlju se razmatraju neka važna kronološko-stilska pitanja strukturalnih i dekorativnih oblika portala i prozora. Portali se analiziraju i razmatraju po tipološko-stilskom principu, od stilski mješovitih gotičko- renesansnih i pročišćenih renesansnih rješenja, preko specifičnih ranorenesansnih sakralnih portala u obliku edikula, do kasnorenesansnih portala s elementima klasičnog arhitektonskoj jezika u kojima je postavljen prototip koji će se koristiti i u baroknom razdoblju. Tipološki razvrstani prozori obrađeni su po poglavljima, od onog u kojemu je definirana zasebna grupa „zadarskog tipa prozora“, koji je strukturom i dekoracijom u Dalmaciji jedinstven, preko ranorenesansnog lučno zaključenog prozora i pravokutnog „alla romana“, te raznorodnih monofornih i trifornih balkonati, do jedinstvenog slučaja križnih ili guelfskih prozora, te jednog primjera mletačke bifore nadvišene trokutnim zabatom. Poglavlje završava razmatranjem raznolikih rješenja kasnorenesansnih prozora, koji u većoj ili manjoj mjeri sadrže citate klasičnog arhitektonskog jezika. Elementi okomite i vodoravne razdiobe pročelja, odnosno pilastri, polustupovi i vijenci, te njima oblikovno srodni nosači, odnosno stupovi i stupci analiziraju se u idućem poglavlju, i to od onih s gotičko-renesansnim i ranorenesansnim karakteristikama, preko onih na kojima bilježimo citate klasičnih regola, do neobičnih rješenja koje možemo smatrati odrazom manirističke slobode u perifernoj sredini. Poglavlje završava analizom rješenja onih elemenata koji su, poput ranije spomenutih portala i prozora, postali standardnim elementima barokne arhitekture u Zadru i Dalmaciji. Šesta cjelina posvećena je tipološko-stilskoj klasifikaciji i analizi klesane opreme, namještaja i sakralnih instalacija, a započinje poglavljem o konzolama, čiji se strukturalni i dekorativni oblici razmatraju u odnosu na promjene stilske paradigme, a tako su obrađene i druge klesarske vrste u poglavljima o ogradama i balustrima, krunama zdenaca, zidnim umivaonicima i drugim oblicima spremnika za vodu, škropionicama i kustodijama te arhitektonskim oltarima kasnog XVI. i početka XVII. stoljeća. Raznorodna pitanja tipološke, kronološke i stilske naravi u oblikovanju lapida s individualnim i obiteljskim insignijama, odnosno klesanim grbovima, te natpisnim i nadgrobnim pločama, predmet su razmatranja sedme cjeline. Poglavlja osme cjeline novim spoznajama dopunjuju naše poznavanje arhivskih podataka vezanih uz renesansne kipare, klesare, naručitelje i ostale okolnosti vezane uz te i srodne djelatnosti. Do sada poznati i objavljeni arhivski podatci utkani su u razmatranja prethodnih poglavlja, kao i u prvom poglavlju ove cjeline u kojemu su citirani oni koji se odnose na majstore bez atribuiranih djela. U drugom su poglavlju ove cjeline izneseni rezultati istraživanja arhivskih regesta Guerina Ferrantea, sastavljenih tijekom druge polovice XVIII. stoljeća. Dobiveni podatci koji, između ostalog, sadrže i imena do sada nepoznatih klesara, poslužit će za buduća arhivska istraživanja koja bi trebala rasvijetliti brojna, za sada otvorena, pitanja.

renesansa; skulptura; arhitektura; Zadar

nije evidentirano

engleski

Renaissance architecture and architectural decoration in Zadar

nije evidentirano

Renaissance; sculpture; architecture; Zadar

nije evidentirano

Podaci o izdanju

1154

14.01.2011.

obranjeno

Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj

Odjel za povijest umjetnosti

Zadar

Povezanost rada

Povijest umjetnosti